Ali Hamidi, Čudovišni šaran (INTERVJU)

Čudovišni šaran (Monster Carp) dokumentarna je emisija koja nam donosi globalnu potragu za tajanstvenim i moćnim vrstama šarana. Voditelj je entuzijastični fanatik lova na šarane, Ali Hamidi, s kojim smo imali prilike popričati i napraviti intervju. Ali sa svojim prijateljima traži goleme šarane diljem svijeta i pritom savladava kušnje i nevolje u međunarodnoj potrazi za najvećom kulturološkom, no često i opasnom, ribičkom pustolovinom.

Kako biste opisali svoju strast prema sportskom ribolovu?

Ribolovom se bavim otprilike od jedanaeste ili dvanaeste godine; još dok sam išao u školu, mislio sam samo na ribolov. Srećom, imao sam sjajne roditelje koji su se pobrinuli da steknem dobro obrazovanje. Počeo sam raditi na televiziji i u oglašavanju. Bavio sam se sportskim novinarstvom i to sam uspio spojiti sa svojom velikom ljubavlju i strašću – ribolovom i počeo sam raditi emisije o ribolovu za tvrtku Quarter koja proizvodi ribičku opremu. Dakle, lijepo je baviti se nečime što voliš jer sjećam se da sam kao dijete…Mislio samo na to, znate…  Sjedeći u školi, jedva sam čekao vikend da odem loviti ribu u obližnjim jezerima. Dakle – da mi je netko tada rekao da ću putovati svijetom i loviti ribu te to snimati za televiziju – rekao bih da je lud. Moja je ljubav vrlo jaka; vjerojatno ipak ne kao tada, sada je to druga vrsta ljubavi.

 Zašto šaran, što vas kod njega posebno privlači?

Volim loviti razne vrste; ali kad se počnete baviti ribolovom, osobito u Europi, hvatate manje ribe. A u lovu na manje ribe često se dogodi da vam se na udicu zakvači šaran, ali tad vam pukne najlon i ne možete ga uloviti. I to vam onda ne ide iz glave: „O, kako želim uhvatiti tu veliku ribu.“ Šaran je poznat po tome da je možda najsnažnija od svih riba u vodi. Žive u jezerima i narastu veliki, a ljudi vole kad je nešto veliko i jako, zar ne? Svatko želi uhvatiti najveću ribu.

Također, šaran lijepo izgleda, to nije jako ljigava riba. Šaran je prožet poviješću; često doživi duboku starost,  o njemu kolaju mistične priče, ima mnogo karaktera. U nekim svjetskim jezerima moguće je da dvaput ili triput na godinu ulovite istog šarana zbog uredbe da se ulovljena riba pušta u vodu. Tako neke ribe dobiju čak i nadimke. Dakle, doista postanu karakteri. U Engleskoj je do prije nekoliko godina živio šaran, britanski rekorder, koji je uginuo od starosti i priredili su mu pogreb, i to je prikazano na nacionalnoj televiziji.

O da, to je slavno, ta je riba bila doista slavna.

Ludo, zar ne?

U kojim ste zemljama dosad lovili šarane i što vas potiče da nastavite, da tako kažem, s osvajanjem voda?

Vama stiže tek prva sezona „Divovskog šarana“, no mi smo već snimili drugu sezonu i počinjemo snimati treću u lipnju. Dosad, najprije smo bili u Mađarskoj, pa smo prešli u Austriju, zatim smo otišli u Italiju i Japan. To je bila prva sezona. U drugoj smo bili u Maroku, Hrvatskoj, Americi, Teksasu i Južnoj Africi.  Dakle, dosad smo bili u osam zemalja.

Napisali ste da uvijek lovite ribu s osmijehom. Zašto se smiješite dok lovite ribu?

Na to je lako odgovoriti. Dobro, ne smiješim se uvijek jer ako mi ne ide kako sam želio, neću baš biti nasmijan. Ali znate kako je, kao i inače u životu, ako vam je lijepo i uživate u onom što radite – smiješite se. „Baš mi je dobro, smiješim se.“ Zar nije istina? Tako da, znate, ne možete raditi zabavnu televizijsku emisiju bez osmijeha.  Osmijeh usrećuje ljude. Osmijeh je dobra vibracija, ljudi se dobro osjećaju. To volim.

Prije tri godine snimali ste i lovili ribu u Hrvatskoj, s Neilom – možete li nam reći nešto o tome?

 Da, da snimali smo. Snimali smo prošle i pretprošle godine, dakle 2015. i 2016. Prvi put, 2015. godine, ribe u jezeru u kojem smo lovili bile su spektakularne veličine, ulov je bio spektakularan. Prijatelji koji su nam pomagali bili su iznimno gostoljubivi. Međutim, vlasnici jezera, ili ustanova koja vodi računa o ribolovu na tom jezeru, to je bila noćna mora. Stvorili su nam puno problema.

 Zaista?

Da, da, baš su nam otežavali život. Na tom je jezeru poprilična gužva, tako da su naši prijatelji iz Hrvatske poslali nekoga onamo da lovi ribu dok mi ne dođemo i da nam tako osigura mjesto za ribolov. Inače bismo se teško izborili za mjesto. Inače, kad odemo na neko slično jezero, uprava nam uvijek pomaže. Rezerviraju mjesto za nas jer znaju da to snimamo za televiziju i da treba surađivati s nama. No na tom jezeru ljudi iz uprave bili su ludi. Ti ljudi…  … Pomažu.

 Žao mi je što to čujem.

Da, to su otkrili. No naš sljedeći dolazak u Hrvatsku bio je nevjerojatan. Imam divne, divne uspomene i ne pamtim nijedno loše iskustvo. Kad smo bili prvi put, bilo je to jedno od mojih najtežih snimanja.

 Pa dobro, bar ste se drugi put lijepo proveli. I to je lijepo znati. Što radite kad ne lovite ribu i ima li vaša obitelj kakvih pritužbi na vaš hobi? Govore li vam možda da provodite previše vremena u ribolovu?

Ne, nikad. Mislim, ja se ne žalim – uvijek sam bio vrlo zauzet svojim poslom, svojom kombinacijom posla i hobija s punim radnim vremenom. U tvrtci Quarter bio sam kao voditelj marketinga za Europu zadužen za promociju deterdženta za ribiče. Bila je to prilično čudna situacija: bio sam javno lice brenda, ali imao sam i određeni strateški interes iza tog brenda. To nije bilo planirano, to se više dogodilo slijedom slučajnosti. Tako da moj posao oduzima puno vremena.

Kad ne snimam, ne idem loviti ribu za vlastitu zabavu. Ne idem u ribolov vikendom, iz hobija – vikendom želim raditi stvari koje se normalno rade vikendom, znate, baviti se sportom, otići na utakmicu kluba za koji navijam, Liverpoola, provoditi vrijeme sa suprugom, izaći na večeru, izaći s prijateljima, u posjet rođacima, obične stvari. Posljednjih godina što više snimamo, to imam manje želje da odem u ribolov…

Mnogi kažu da ih ribolov opušta, ali da ima i frustracija. Što nam možete reći o mračnim stranama ribolova?

I ja mislim da ribolov opušta, ali ne zato što si potpuno opušten i miran. Opušten si u trenucima kad nemaš udicu u vodi ili ne loviš, ali općenito ribolov vjerojatno opušta ljude zato što ne misle na stvari iz svakodnevnog života, nego su usmjereni na to da ulove ribu ili razmišljaju o tom cilju. To je glavni razlog. Sjećam se, kao dijete, na primjer, ako imate problema kod kuće ili vam se roditelji svađaju ili nešto slično, odete u ribolov i sve zaboravite. Mislim da ljude ribolov opušta zato što kad dođete onamo, mislite samo na jedno: što ribe rade i kako da ih ulovim, znate?

Dakle, ribolov stimulira um. I naravno, kad uspijete, u mozgu se oslobađaju hormoni sreće. A kad niste bili uspješni, znate, želite ići kući i udarati stvari nogom po kući. No tako je u svakom sportu. Mislim, neki ljudi kažu da je loviti ribu dosadno, no ribolov sigurno nikad nije dosadan, znate. Ako se razumijete u ribolov i ako vas to zanima, u trenucima kad čekate ribu, mozak neprekidno radi, neprestano razmišljate o tome kako uloviti ribu. I kad riba napokon zagrize i kad počne igra – kad vam je riba na udici i kad se nadmećete s ribom na udici, to je vrhunac sati i sati razmišljanja, to je kraj, to vam je nagrada. No to ne znači da prethodna dva sata u kojima niste ništa ulovili ne valjaju. Na neki način, svaki je trenutak dobar. I brzo prođe.

Kad biste imali priliku loviti ribu na nekom poznatom mjestu iz mašte, koje bi to mjesto bilo? Mislim na zemlju iz „Gospodara prstenova“ ili možda Westeros iz „Igre prijestolja“, postoji li takvo mjesto koje vas privlači?

Da, shvaćam što me pitate. Da postoji neka zemlja koja… Znate što, za mene zapravo postoji takva zemlja. Nije za šarane, ali u trećoj sezoni „Velikog ribolovnog nadmetanja“, završnu smo epizodu snimali na Amazoni i za mene je to bilo spektakularno. U Južnoj Americi ima nedirnutih predjela i to je prava divljina, priroda u kojoj žive mačke, i zmije, i majmuni, i papige i are, jednostavno je prekrasno. Volio bih ondje provesti dva-tri tjedna i loviti ribu u divljini; samo ja, prijatelj i majmuni.

>> INTERVJU: Marjan Alčevski, scenarist serije Uspjeh – novog projekta HBO Adrie

Čudovišni šaran – Od ponedjeljka, 5. lipnja u 21.45 h na Viasat Nature

Komentiraj

Komentara