Chris i njegova koala Bruce na vrhu planine

Chris Humfrey: “Živim s 2 tisuće ljubimaca!”

Umjesto zvona na vratima on ima živu kokaburu, a televiziju gleda s koalama i klokanima. Zoolog Chris Humfrey, po čijoj viktorijanskoj ladanjskoj kući slobodno luta 2000 životinja, strastveno se zalaže za njihovu dobrobit i zaštitu. U super formi i zaraznog entuzijazma, Chris Humfrey misli poput životinja koje beskrajno voli. Oduvijek ga je fasciniralo sve što je divlje, i to u tolikoj mjeri, da je izgradio svoje vlastito, privatno utočište Wild Action Zoo za izvorne australske pasmine.

Sa zanimljivim Chrisom Humfreyjem imali smo prilike napraviti intervju u kojem nam je otkrio kako je to živjeti s 2 tisuće životinja, što je od njih naučio i što mi kao pojedinci možemo učiniti za životinje oko sebe. Chrisova emisija Wild Action Zoo premijerno će biti prikazana na Viasatu Nature.

Kako to da živiš s više od 2000 ljubimaca? Zbog čega si pomislio da bi to bila sjajna ideja?

Kad sam imao tri godine, pronašao sam žabu i ta je žaba od tog trenutka pa do danas moj najbolji prijatelj.

To je Fred?

Da, žabac Fred. Stoga, mislim da se taj ključni trenutak u mojem životu zbio kad sam imao tri godine. Pronašao sam žapca Freda i još ga uvijek imam, ali mislim da je moja ljubav prema životinjama i divljim životinjama općenito počela sa žapcem Fredom kad sam bio maleni dječak.

Je li Fred tvoja najdraža životinja?

Gledaj… Otac nikad ne bi trebao imati miljenike, ali Fred ima posebno mjesto u mojem životu.

Chris i njegova žaba Fred

Kako se financijski uspijevate brinuti za sve to, za okruženje u kojem žive životinje, same životinje i njihovu hranu svaki dan?

Imamo edukativne emisije. Podučavamo javnost i školsku djecu diljem Victorije u Australiji. Stoga katkad imamo 30 predavanja na dan u školama diljem savezne države. I imam deset zaposlenika s kojima putujem, a životinje vodimo sa sobom da ih ljudi upoznaju.  Djecu treba učiti o njihovoj okolini, treba im naglasiti važnost očuvanja, empatije i brižnosti za druga bića jer svaka životinja ima određenu ulogu. Svaka životinja ima svrhu i svaka životinja zaslužuje njihovu ljubav i poštovanje.

Bi li rekao da životinje surađuju s vama tijekom tih vaših edukativnih seminara?

Pa, da. Zapravo, ne bih rekao da surađuju. One jednostavno nisu pod stresom. Vole biti s nama. To nisu divlje životinje. Dio su naše obitelji. Stoga, sve što rade njima je prirodno ponašanje. One ne izvode nikakve trikove. Ovo nije kao u cirkusu. Zapravo, ove životinje rado komuniciraju s ljudima na jedan lijep, nježan način.

A djeca, kao i odrasli i ljudi općenito, kada dođu u dodir sa stvorenjem, počnu ga shvaćati, učiti o njemu i voljeti ga, a onda će ga poželjeti i spasiti. To je naša poruka. Znate, ne možete spasiti životinju a da pritom ne razumijete to stvorenje i ne osjećate empatiju prema njemu. Morate razumjeti njihovo prirodno okruženje. Ovo je mnogo drukčije od gledanja televizijske emisije. Ovo je trodimenzionalno iskustvo.

Ti si znanstvenik, zoolog. Što bi rekao, što za tebe znači znanost?

Gledaj, mislim da je znanost iznimno važna. To su činjenice. Znanost izdvaja emocije iz ideje očuvanja bioraznolikosti. To je, znate, vrlo klinički. Riječ je o činjeničnim informacijama koje svatko može razumjeti, a latinski jezik znanosti ima važnu ulogu u zoologiji. Da, vrlo je važno imati preporuke dok radite sa životinjama. To vam daje vjerodostojnost.

Kada proučavate zoologiju i brinete se o životinjama, mislim da je najvažnija sposobnost učenja iz vlastitih pogrešaka. Mislim da morate znati dobro čitati životinje i biti dobar promatrač. Mislim da morate dobro pamtiti i učiti iz vlastitih pogrešaka, ali i iskušavati nove stvari i biti odvažni sa životinjama. Prema njima se trebate odnositi kao prema članovima obitelji, ali mislim da je važno i proučavati zoologiju na sveučilištu. Međutim, mnoge praktične vještine steći ćete terenskim radom i tijekom suživota sa životinjama. Potrebno vam je oboje. Potrebne su vam teorijske informacije, ali i praktične vještine. I mislim da je to danas rijetkost. Mislim da na sveučilištu učite teoriju, ali ne steknete nikakve praktične vještine, a smatram da vam je potrebno oboje. To je vrlo važno.

Vjeruješ li da životinje imaju osjećaje i emocije poput ljudi? 

Pa, ja mislim da imaju i to svakako shvatite kada živite s 2000 životinja koje su dio vašeg života. Stoga, znate, usred noći morate nahraniti klokana ili vam ptica sleti na glavu ili se kukabura nasmije čim vas ugleda. Drago im je kad vas vide, ali ne samo zbog hrane. Jednostavno im je drago kad se nalaze u vašoj blizini. Stoga, životinje postanu dio vaše obitelji, rado iskazuju ljubav i privrženost.

Misliš li da uče jedni od drugih ili možda čak od tebe?

Da, zbilja mislim da uče od mene. Mislim da znaju da meni mogu vjerovati.  Znaju da ih ja hranim, da se brinem za njih i da ih volim. Mislim da svakako znaju da sam ja dio njihove obitelji. Stoga se one, znate, ponašaju u skladu s tim i pokazuju mi ljubav i privrženost.

Imaš divan posao.

Dok razgovaram s tobom na telefon, nalazim se pokraj mlade klokanice koja mi stoji pod nogama Zove se Daphne – Klokanica Daphne. Ovdje u Australiji trenutačno je vrlo hladno, stoga mazim bebu klokana pokraj kamina i škakljam je ispod brade, a ona se i mazi o moju ruku i opire se.  Ona je poput trogodišnjega djeteta. Stoga, životinje doista pokazuju toplinu, ljubav i razumijevanje. Nedvojbeno, 100 %.

To zvuči doista prekrasno.

I jest.

Samoprozvani si ovisnik o adrenalinu. Kojom si se najluđom adrenalinskom aktivnošću bavio a da je ne bi preporučio drugima?

Pa, mislim… Adrenalinske sportove preporučio bih svakomu. Uvijek ih preporučujem. Ja se time bavim jer je zabavno i uzbudljivo. Znate, mislim da bih sve čime se ja bavim preporučio i svima drugima jer je tako zabavno i silno u tome uživam. Ali mislim da su najbolji i najuzbudljiviji dijelovi mojeg života svjetsko prvenstvo u utrkama formule, kajakaštvo i [nerazgovijetno] dijelovi Istočne Europe u kojima sam veslao za svoju zemlju, Australiju. To je bio vrhunac mojeg života. Veslanje u Istočnoj Europi bilo je vrlo uzbudljivo jer su rijeke vrlo opasne. To je bilo jako teško.

Dakle, bio si u Europi.

Da, da. Obožavam Europu.

>> Ali Hamidi, Čudovišni šaran (INTERVJU)

Možeš li nam dati neke savjete i reći koje su to sitnice koje mi ljudi možemo činiti svakodnevno i pritom pomoći spasiti životinje?

Da. Mislim da u Australiji imamo isti problem kao i u Europi, a to je gubitak staništa. Trebamo stvarati prirodna staništa za autohtone životinjske vrste na našim područjima. To je jednostavno. Dovoljno je informirati se o tome koje životinje žive u našem susjedstvu. Trebamo naučiti koje ptice i sisavci žive u našim mjestima, gradovima i parkovima. Trebamo se zapitati jesu li učestale u tim krajevima ili su rijetke. Razmislite kako im možda možete pomoći ljeti kad je vruće. Možete životinjama ostaviti vodu vani ili zasaditi autohtona stabla i biljke kojima se životinje mogu hraniti ili koja im mogu biti utočište. Možete graditi gnijezda u koja bi ptice mogle polagati svoja jaja ili koja bi im mogla biti skloništa.

Osim toga, i domaće životinje poput mačaka i pasa utječu na divlje životinje koje žive diljem svijeta. Stoga, znate, postoje te jednostavne i opipljive sitnice koje svatko može učiniti. Tu je i problem zagađenja. Naša djeca bacaju smeće na pod. Potrebno je reciklirati. Problem su i pesticidi i herbicidi kojima tretiramo naše vrtove. Trebamo zaštititi žabe. Znate, to su sitnice koje svatko od nas može učiniti.

Komentiraj

Komentara