Daria Keršić: Pobjednica natječaja za najbolju seriju na NEM-u Zagreb (INTERVJU)

Daria Keršić svestrana je mlada umjetnica koja je na ovogodišnjem NEM-u u Zagrebu osvojila nagradu za najbolji scenarij – SF seriju Dream Hackers. Osvojila je 5 tisuća eura i priliku da predstavi svoju ideju pred najvećim svjetskim televizijskim i producentskim kućama, a mi smo imali priliku porazgovarati s njom o njezinim divnim projektima.

Kako je došlo do ideje za SF seriju, kako je uspjela pobjediti na ovogodišnjem natječaju za najbolji scenarij i koje je serije inspiriraju, pročitajte u zanimljivom razgovoru!

Na NEM si prijavila scenarij za SF seriju Dream Hackers. Možeš li nam reći nešto više o tom projektu?

Radi se o seriji koja se temelji na idejama lucidnog sanjanja i astralne projekcije – idejama koje su stvarne, ali ipak sam, naravno, to povukla na veću razinu s obzirom da se radi o SF seriji. Jedan aspekt serije je manipulacija snovima ljudi, isto kao što danas velike korporacije manipuliraju osobnim podacima bez znanja korisnika, naročito na društvenim mrežama i internetu općenito. Ono što mi se čini pomalo strašnim je ideja da bi možda jednog dana takav svijet mogao biti stvaran.

Daria je pobijedila sa scenarijem za SF seriju Dream Hackers

Kako si se pripremala za taj projekt, od kuda je došla inspiracija?

Otkad sam prvi put čula za lucidno sanjanje, izrazito me zaintrigiralo, kao uostalom i sve ostalo tako nešto pomalo opskurno, što zvuči kao znanstvena fantastika, a – nije. Jednom mi se čak dogodilo slučajno. Trajalo je relativno kratko, jer kad sam shvatila da sanjam, toliko sam postala uzbuđena zbog činjenice da mogu kontrolirati što mi se u snu događa da sam se naglo probudila. To se najčešće i događa ljudima koji slučajno lucidno sanjaju, međutim to je vještina koja se vježba i usavršava. U svakom slučaju zvuči jako korisno i planiram se više time baviti. Oduvijek me fasciniraju snovi i više ideja za neke svoje projekte dobila sam baš u snovima. Tako da valjda mogu reći da se zapravo dosta oslanjam na snove i nije mi jasno zašto to svi ne rade.

Jesi li imala pomoć?

Ukratko – nisam. Imala sam možda dvoje čitača nakon što je sve bilo gotovo i napisano, a oni su rekli da je sve super, pa i nisu bili od neke prevelike pomoći. (smijeh) A ne, pardon, ispravili su mi tipfeler.

Ima li neka serija koja te inspirirala za tvoj projekt?

Zapravo i nema neka konkretna. Gledam puno serija različitih žanrova, dosta SF serija, tako da su me vjerojatno inspirirale sve zajedno. Ne mogu odvojiti jednu. Neke od onih SF koje  mi sad padaju na pamet su The OA, Osmosis, Innocents, Orphan Black, Mr. Robot, Fringe, Black Mirror, Westworld, Counterpart, Travelers, The Leftovers, stvarno ih je puno.

Kako si se provela na NEM-u?

Super je bilo, sva tri dana pohađala sam naprednu scenarističku radionicu. Analizirali smo brojne primjere, bilo je dosta korisno i zanimljivo, dobro strukturirano, zbog čega je bilo u redu i ponovno čuti nešto što već znam otprije s drugih radionica. Cijeli NEM je jako dobro iskustvo, pružaju se poslovne mogućnosti, upoznaješ ljude – nikad ne znaš gdje te tako nešto može odvesti. Za nekog tko se počinje baviti ovim poslom, to je dragocjena prilika.

Bila si na Sarajevo Film Festivalu, kako je bilo tamo?

Da, bila sam ove godine na CineLink Drami s jednim drugim projektom, radilo se o teen dramskoj seriji. Donekle slično NEM-u, također poprilično značajna prekretnica za mene koja je donijela nove poslove i poznanstva. Isto je bio pitching u pitanju, a to je uvijek podjednako grozno i uzbudljivo iskustvo! Ali eto, preživjela sam i to. Uvijek se nekako preživi. Upoznala sam puno ljudi iz industrije, imala brojne sastanke, zbog čega, nažalost, nisam uopće imala vremena gledati filmove. Ali ne bunim se, uvijek postoji neka cijena i to je naprosto tako.

Jako si svestrana osoba, završila si ekonomiju, studiraš na ADU, napisala si knjigu, pišeš scenarije za serije, baviš se pjevanjem – kako sve to stigneš?

Da lucidno sanjam, to bi bilo super, jer bih onda ispucala sve te svoje porive da se bavim sa sto različitih stvari tijekom noći dok spavam. A ovako, obično provedem noći budna kako bih uspjela sve zgurati u 24 sata. Obično kad me ljudi pitaju kako sve stignem i kako mogu toliko puno pisati, ja nadodam za svaki slučaj da se ne drogiram. Zasad je moja jedina droga kava. Ako mi sad ide ovako dobro i mogu biti toliko produktivna, zašto bih zaboga to pokvarila? (smijeh)

Koja ti je najdraža serija?

Kako da na to odgovorim? To je nemoguće! Na primjer, za komediju ću vjerojatno reći The Office, to obožavam. A stvarno postoji previše predragih mi serija, neodlučna sam. Najdraži SF mi je možda The OA. Ali možda jer sigurno sad zaboravljam na niz ostalih.

Postoji li neka serija koja ti je obilježila djetinjstvo?

Prvo što mi pada na pamet je Sabrina mala vještica, možda jer je nedavno bio remake. Ali tinejdžerske godine definitivno je obilježila serija One Tree Hill. Zapravo mi je dosta likova iz te serije išlo na živce, ali sam se navukla, pa sam ih morala sve pratiti pobožno. Uvijek sam znala što su mogli bolje napraviti. Možda sam tada trebala skužiti da se želim profesionalno baviti pisanjem, ali nisam, eto.

Kad si shvatila da se želiš baviti pisanjem?

Relativno kasno, barem po mom mišljenju, iako cijeli život volim pisati. Ako se dobro sjećam, kao prava štreberica naučila sam pisati prije škole jer sam mislila da se to tako mora. Pa sam krenula pisati dnevnike. I dan danas pišem dnevnik. Tada sam redovito, sad puno rjeđe, što je šteta jer je prezabavno čitati stare zapise. Davno prije opisivala sam svaki dan, svaku zadaću iz matematike, svaku svađu s roditeljima. To su bile prave patnje mladog Werthera – tragikomično zapravo.

Oduvijek sam voljela pisati i čitati knjige, ali odrasla sam u maloj sredini i nitko se tim nije bavio u smislu karijere. To se činilo kao prihvatljiv hobi, ali ne i profesionalan odabir. Tek kad sam u Zagrebu bila pri kraju svog  prvog studija, ekonomije, osvijestila sam da je skroz legitimno odabrati karijeru pisca. Iako možda nije lukrativno, ali je legitimno! Strah i trepet mojim roditeljima – kad sam diplomu ekonomije praktički objesila na zid i zaključila da se želim baviti umjetnošću. Pa makar bila gladna umjetnica cijeli život. Ali evo, nadajmo se ipak ne cijeli život.

A s 18 godina sam krenula pisati prvi roman. Čisto onako bezveze, za sebe,  uvjerena da to nitko nikad neće pročitati, ali sam htjela to izbaciti iz sebe. Filmska TV industrija, u kojoj sam sad do grla, ušla je u moj život tek prije 3, 4 godine, kad sam krenula s radionicama. To je zanat kao i svaki drugi – treba tu imati malo talenta, možda više mašte da se nešto smisli, ali zapravo je to zanat koji treba brusiti. Sve dolazi trudom i radom.

Daria Keršić i Matej Merlić, pobjednici NEM-ovog natječaja

Koje bi serije preporučila našim čitateljima?

Uh čekajte, moram otvoriti aplikaciju koju koristim za to, Tv Time. Ovo nije plaćeni oglas! Ali aplikacija je stvarno super jer zapisuješ koje si serije pogledao, pa ti aplikacija preporuči slične serije i podsjeća te kad dolaze nove epizode i nove sezone. Nema šanse da to sve popamtim, tako da mi to super dođe.

Od novih serija pratim His Dark Materials, Money Heist mi je super. Obožavam britanski humor pa preporučam i Fleabag. Nedavno sam gledala jednu stariju seriju koju su možda svi pogledali – Extras. Obožavam Rickyja Gervaisa, i Afterlife mi je isto super. Tu je i Miracle Workers, genijalni sitkom o smaku svijeta, glume Daniel Radcliffe i Steve Buscemi. The Good Place obožavam, umirem od smijeha na to. Silicon Valley koji je sad gotov, The End of the Fucking World, toliko je toga. Pratim serije koje su već u xy sezoni, možda više ni nisu toliko dobre, ali kad sam vjerna nekoj seriji, ja ću je pogledati do kraja. Ne mogu prestati, grozno mi je odustati! Nikad ne odustajem općenito, pa vjerojatno nije ni čudo da je tako i sa serijama.

Koji su ti planovi za budućnost?

Holywood! Pa makar konobarila ili prosila na ulici, ali barem sam tamo. (smijeh)

Prerađujem već duže vremena prvi dio fantasy trilogije koji je bio izdan u Algoritmu, i dovršavam drugi i treći dio. Jednog dana bih ih voljela adaptirati za TV seriju. Imam nekoliko serija u razvoju s produkcijskom kućom Drugi plan, tako da mi nije dosadno. Jedan projekt je povijesna dramska serija Platneni grad. Radi se o našim izbjeglicama za vrijeme Drugog svjetskog rata u Egiptu. Zanimljiva mi je ta paralela s izbjeglicama koje sad dolaze k nama iz tih dijelova svijeta, a ne tako davno Poljaci i Grci bježali su baš u Siriju, dok su Hrvati i okolni narodi u El Shattu (Sjeverna Afrika) stvorili sebi privremeni dom. Ljudi ne znaju ili zaboravljaju da su Europljani prvo bili tamo izbjeglice.

Radim i na jednoj teen seriji radnog naziva Dom, o djevojčici iz doma za nezbrinutu djecu koja kreće pomalo u srednju školu. U igri je i jedan SF TV projekt za strano tržište koji je u razvoju, ali o tome još ne smijem detaljno pričati. Trenutno pišem i za Novu TV, zbilja mogu reći da sam na sto strana, ali ne bih mijenjala ništa. Mislim da tako kod mene jednostavno mora biti.

>> Matej Merlić: Pobjednik natječaja za najbolji scenarij na NEM-u Zagreb (INTERVJU)

Komentiraj

Komentara