Fargo – sezona 2 (2015)

Kad je bila najavljena prva sezona Farga kao serijska adaptacija istoimenog filmskog uratka braće Coen, skepsa nije izostala. No, kada je sredinom travnja 2014. izašla prva epizoda, nismo ostali razočarani – Coeni su nadmašili sami sebe. Sjajna radnja, odlično razrađeni i odglumljeni likovi, napeta atmosfera – sve to, i mnogo više, nas je prikovalo za male ekrane u iščekivanju zatvaranja brutalnog lanca događanja na malom ekranu.

Ni prva sezona nije završila, a već je bila najavljena druga. Mislili smo: “U redu, odlično, jedva čekamo, ali hoće li to biti dostojan nastavak?” Bili smo malo nesigurni oko toga što bi uopće mogli očekivati. Znali smo da će glumački sastav biti izmijenjen i da će priča biti drukčija. Očekivali smo da će se radnja možda nastaviti, da ćemo otkriti što je proizašlo iz kaosa koji su iza sebe ostavili Lorne Malvo i Lester Nygaard… I opet smo ugodno iznenađeni.

>> Dojmovi prve sezone Farga

Krv, led, fantazija i crni humor

Radnja se nije nastavila, već upravo suprotno – vratila se u rikverc. Priča druge sezone je prequel prve sezone – temeljena na stvarnim događajima, smještena je u godinu 1979. te se odvija između gradova Fargo, North Dakota i Luvernea u saveznoj državi Minnesoti. Sastoji se od nekoliko međusobno povezanih radnji – upoznajemo mafijašku obitelj Gerhardt čije poslovanje (ali i postojanje) odjednom postaje ugroženo poslovnom ponudom mafijaškog udruženja iz Kansas Cityja, dok istovremeno traže svog najmlađeg sina i brata Rya Gerhardta kojeg slučajno ubije mjesna frizerka Peggy Blumquist koju sjajno utjelovljuje Kirsten Dunst. Gerhardti kreću u osvetnički pohod na Peggy i njenog supruga, Eda Blumquista (Jesse Plemons) koji i bez tih problema jedva uspijevaju držati svoje živote na okupu – zajedno i ponaosob. Cijelo to ludilo nastoji pohvatati i razriješiti inspektor Lou Solverson (Patrick Wilson) koji kući ima bolesnu ženu i kćer koja je, ni manje ni više, nego detektivka Molly iz prve sezone Farga. Dodatni prstohvat konfuzije na ionako zapetljanu priču je povremeno ukazanje NLO-a koji se pojavljuje gotovo isključivo u bizarnim i krvavim situacijama kojima se, da možemo birati, kao ljudski rod nikada ne bismo voljeli prezentirati bićima s drugih planeta i galaksija.

Ludnica, jel’ da?

 

Osim što je priča sjajna, napeta, uzbudljiva i intrigantna, način na koji je ta priča ispričana je čaroban. Slike, kadrovi, cijele scene… Fargo je jedna vizualna simfonija. Konstantan led, snijeg, bjelina i neka čistoća zime u kontrastu su s hektolitrima krvi prolivenima u svakoj epizodi, ali se istovremeno tako savršeno nadopunjuju. Također, soundtrack serije je odličan – u kontekstu serije, ali i van njega (no, ovo drugo je stvar osobnog ukusa, pa se s tim možda i nećete slagati). Ono što osobito oduševljava je to da, bez obzira na brutalnost kojom je serija obojena, tu i tamo se uspijevaju provući takve bizarnosti da se tek nakon nekoliko sekundi počnete hihotati sami sebi u lice. Za ovaj crnohumorni dio je dijelom zaslužan i legendarni Nick Offerman koji se pojavljuje u ulozi lokalnog (i jedinog) odvjetnika kao i najvećeg lokalnog alkoholičara i patriota, Karla Weathersa – njegovi monolozi su urnebes.

>> Koga smo sve pokopali u drugoj sezoni Farga (SPOJLERI)

No, Offerman (bez uvrede, Nikče) nije ni vrijedan spomena spram nekih drugih glumačkih izvedbi. Patrick Wilson je za ulogu inspektora Solversona dobio nekoliko prestižnih nominacija (od kojih i za Zlatni globus), i to s razlogom. Kirsten Dunst također – ako ste ikada sumnjali u njene glumačke sposobnosti, pogledajte je u Fargu. Način na koji je odigrala ulogu mlade žene sputane u okovima malom mjesta, željne svijeta i samoostvarenja, a istovremeno bez zdrave logike i mentalne stabilnosti je fascinantan. U trenucima njenih prosvjetljenja zaista osjetite taj entuzijazam i auru koji njen lik ima. Kirsten, svaka čast. Ni Ted Danson u ulozi šerifa Hanka Larssona nije razočarao, dok Jeffreyja Donovana, nakon polušminkerske uloge u seriji Hawai Five-O, napokon doživljavamo kao ozbiljnog glumca – izvrsno je iznio lik Dodda Gerhardta. Možda na trenutke malo iskarikirano, ali uglavnom jako uvjerljivo.

Antirasistički manifest

Postoje još dva lika koja pod must moramo istaknuti, pogotovo zato što su pripadnici potlačenih skupina u Americi (naročito u razdoblju o kojem pričamo – sjetite se da smo u 1979.) te da na neki način serija prikazuje način njihovog degradiranja.

Prvi je Hanzee Dent (Zahn McClarnon) – Indijanac koji je praktički sluga obitelji Gerhardt. Iako su ga de facto spasili od siromaštva i dali mu krov nad glavom, iako tvrde da je on dio obitelji i ima pravo ponašati se tako, Gerhardti ustvari iskorištavaju Hanzeejevu spretnost, brzinu i hladnokrvnost kao pogon za živo oružje. Gdje god treba zaprljati ruke krvlju, tu se šalje Hanzee. No, iako nastoje manipulirati njime i čini se da on to ravnodušno prihvaća, uviđamo da je Hanzeeju pun k… Kufer toga i da je željan normalnog života. Ipak, redatelji su nas tu malo ostavili na iglama, pa na kraju ustvari ne znamo kako završava njegova priča.

>> Zašto su serije novi filmovi, pa i stari filmovi nove serije – kao Fargo

Drugi lik je Mike Miligan (Bokeem Woodbine) koji je definitivno najmarkantniji lik sezone. Fizički zanimljiv Afroamerikanac koji naokolo hoda s afro-frizurom i u pratnji mutave braće blizanaca Kitchen i izgleda kao disko pimp 70-ih ustvari pokazuje iznimnu inteligenciju, načitanost i mirnoću. Kroz seriju se provlači motiv degradiranja crnaca na sirovu snagu bez mozga što u jednom trenutku Mikeu njegov šef i kaže, dok s druge strane vidimo njegovu beskompromisnu borbu da se probije u visoko društvo bijelaca i napreduje u poslovnoj hijerarhiji – što mu na koncu i uspije, ali već vi budete pogledali kako. Bez obzira na to, izoštren um koji Mike ima puno je dostojniji akademske katedre nego bilo koje stolice u tvrtki koja se bavi mutnim poslovima.

Ljudski um, potaknut traženjem smisla, pronalazi ništa drugo osim kontradikcija i gluposti. – Mike Miligan

Obavezno pogledati

Koji god kriterij uzimali u obzir kod odabira i vrednovanja serija, mislimo da će Fargo, bilo prva, bilo druga sezona, zadovoljiti bilo koji od njih. Zamjerke nemamo, samo snažne utiske i upitnike nad glavom nakon zadnje epizode koja je iznenađujuće mirna i statična naspram ostatka sezone. Jesmo li sami u svemiru, čemu sve ovo, zar se zbilja sve to dogodilo i kako Coenima uspijeva nadići vlastite fantastične uratke samo su neka od pitanja koja će nas mučiti do 2017. kada izlazi treća sezona, a kada ćemo – poprilično smo uvjereni – opet biti ubačeni u centrifugu i ostati dezorijentirani kao što nam se svaki put do sad s Fargom dogodilo.

Komentiraj

Komentara