Korporacija – mogući scenarij za svijet 2074. (2016)

Dovoljno muška da me nije sram u mješovitom društvu priznati da gledam, a opet dovoljno ženska da bi me zaista i iskreno zanimala. U redu, možda se serija ne bi trebala primarno karakterizirati kroz rodne uloge ljudi, ali teško je pobjeći od nasljeđa koje nosimo čak i kod recenzija televizijskih uradaka, a kako ne kada su veća životna iskustva u pitanju.

Tako Ben Larson (kojega glumi odličan Sean Teale), glavni protagonist serije, ne može pobjeći svojoj prošlosti i unatoč naizgled savršenu životu koji ima (koliko život može biti savršen u postapokaliptičnom dobu uzrokovanom globalnim zatopljenjem gdje je rasulo sustava u tolikoj mjeri da su velike korporacije dobile autonomiju upravljanja u svojim regijama), on ne može zaboraviti djevojku iz siromašnih dana s druge strane zida, ondje gdje ljudi žive od danas do sutra, jedu umjetnu hranu i samo odabrani uspijevaju doći do školovanja ili se prošvercati u zelenu zonu, baš kao on, i zanijekati svoj prijašnji život. Upravo ova romantična crta čini seriju privlačnu ženskoj populaciji, ali i daje glavnu dinamiku radnje jer sve što gledamo i pratimo tu je s jednim ciljem – Ben nastoji ponovno doći do djevojke kojoj je obećao bolji život dok su bili mladi i zbog koje je imigrirao ilegalno u zelenu zonu kako bi je našao i omogućio im bolji život. U međuvremenu, Ben se oženio kćeri svoje šefice (Julia Ormond, poznata iz filma „Legenda o jeseni“, odlično se snašla u ulozi), glavne direktorice u jednoj od dviju najjačih korporacija na svijetu, kako bi imao što lakši pristup povlasticama zelenaša. Priča je sama po sebi prilično jednostavna i „straightforward“.

Potencijalne prigovore scenarističkim prazninama popunjavaju odlično uklopljeni visokotehnološki „gadgeti“, prikaz života u budućnosti i slično pa tako gledamo autonomne automobile, brze zdravstvene jutarnje analize pritiskom palca na ogledalo, laku i jednostavnu komunikaciju preko narukvica koje projiciraju informacije na dlan i mnogo drugih tričarija koje će se svidjeti svakom ljubitelju znanstvene fantastike. Gluma u seriji na granici je, poneki su likovi prilično zatvoreni u svojim ekspresijama, dok drugi glumci u svakom nastupu pokazuju svoju darovitost, primjerice brat djevojke koju Ben traži, Theo (talentirani Eddie Ramos). Theo se bavi borbama u kavezu kako bi preživio i najveći je predstavnik „one strane zida“, opasne strane, strane pune opasnih ljudi i snažnoga kontrasta zelenoj zoni, zoni s pravom hranom, djecom koja prodaju kolače u školi, karijernim uspjesima i svime što bismo naveli pod normalno. U crvenoj zoni ljudi rade što god je potrebno kako bi preživjeli, pa čak i otimaju djevojke koje dolaze na zabavu iz zelene zone i traže otkupnine (jedna od super sporednih priča). Cijela priča o imigrantima naravno je kritika sadašnjosti i nejednakostima među ljudima koje se uvjetovane granicama država.

Eddieja Ramosa i Seana Tealea u SF poslastici “Korporacija” gledaj na Pickboxu

Atmosfera serije ono je najzanimljivije, ona je postapokaliptična, ali ne umara, nema praznog hoda, nema zamora, a s druge strane opet je i komercijalna, no ne previše plitka. Možemo reći dobro je balansiran omjer zeleno-crveno kroz seriju. Što se drugih likova tiče, nekoliko ih podrobnije pratimo i svakom je dano dovoljno prostora kako bismo ih doživjeli i razumjeli njihovu motivaciju. Osim glavne priče, pratimo i sporedne i moram reći da je omjer odlično pogođen jer ni u jednom nam trenu ne nedostaje i ne zasmeta nijedna ni druga linija / priča. Kritike, kao i uvijek, idu klišejima, scenama u kojima možemo predvidjeti što će se dogoditi, no teško je napraviti nešto originalno danas kada smo vidjeli gotovo sve u serijskim žanrovima, iako se „Korporacija“ zaista trudi. Osobno mi je dovoljno što je serija autentična te smatram da je to najviši oblik originalnosti koji možemo zahtijevati od televizije danas, a da ostanemo realni jer rijetke su serije poput „Igre prijestolja“ koje će nas ostaviti bez teksta. Također, način na koji nam pričaju priču kroz „flashbackove“ možda je bio u redu u seriji „Arrow“, ali ovdje ipak, kako epizode odmiču, gubi na snazi. Srećom, sezona ima deset epizoda, što je optimalno prije nego što dosadi, a posljednje su dvije spojene u jedan superzanimljiv i napet finale!

>> GLEDAJ KORPORACIJU NA PICKBOXU

„Korporacija“ dolazi od slavnog dvojca Matta Damona i Bena Afflecka koji su nadgledali pisce i redatelje u radu i to joj je dovoljna preporuka za gledanje, a kako biste se navukli, potrebno je ipak da ste pomalo SF entuzijast, a ako ste ljubitelj/ica i apokaliptičnih priča – ova je serija za vas. Nešto u ovoj seriji podsjeća na „Djevojčicu iz budućnosti“, ako je se sjećate, već jako odrasli, hehe, no donosi takav spoj modernog i „poznatog“, naravno unutar ozbiljnije odrasle tematike, isprepletene političkim i ekološkim porukama. Dakle, „Korporacija“ je gledljiva (ako možemo prijeći preko stvari kao što je brisanje sjećanja i onda ponovne reinstalacije tih sjećanja u osobi), dovoljno nepredvidiva, dovoljno inovativna, a opet dovoljno komercijalna kako bi vas zadržala uz ekran iz tjedna u tjedan na Pickboxu. Za one koji nisu pratili, slobodno kažem da je pred vama jedna zabavna binge-watch poslastica koje se neće posramiti nijedan TV prijamnik vašeg sljedećeg slobodnog vikenda!

recenzentica: Azra Imširović

Komentiraj

Komentara