Mr. Robot: Bezizlazna borba protiv sebe (RECENZIJA)

 Mračno, mračnije, dark net, Mr. Robot

Nakon enormnog skupa sramotno napravljenih hakerskih filmova, koji nemaše veze sa hakiranjem i u kojima je hakiranje prikazano kao neka vrsta video igre za petogodišnju djecu, uz konstantni nedostatak vjernog prikaza hakerske supkulture, slenga i života – na bespućima serijske stvarnosti 2015. godine pojavila se serija koja zaslužuje pažnju Serijskog ubojice.

Nomen est omen, a ime ovoga serijala nam stavlja mnogo toga na kocku. Mr. Robot kao ime, kao da nam daju binomna očekivanja: ili ćemo imati apsolutno smeće ili nešto posve moćno. Mr. Robot! Kakvog li avangardnoga imena koji u “geek” krugovima može izazvati samo osmijeh, podsjećajući nas na nevine igraonice iz devedesetih, na sam početak čitave supkulture: flipere, modemske konekcije za internet što imaju izvrstan muzički uvod u obliku interferencije sa svijetom mreža, jednostavne elektroničke uređaje za manipulaciju s mrežama, itd.

>> Dirk Gently’s Holistic Detective Agency – Postoje li slučajnosti? (RECENZIJA)


Početni uvjeti

Protagonist ove serije je haker Elliot Alderson (Rami Malek) koji radi za multinacionalnu kompaniju kao programer te drži low profile. Zatvorenost Elliota prema svijetu se prezentira kroz svaku dimenziju njegovog lika – od načina komunikacije, govora tijela, nošenja kapuljače (ah, kako stereotipno), pognutosti prilikom hodanja, preferiranje sporednih polumračnih ulica, itd.

Istovremeno, vidimo i njegovu drugu stranu: želju da društvo napravi boljim. A ta se želja otkriva kako kroz sitna (jedna od prvih takvih scena je kada Elliot primijeti pedofila u internetu cafeu i pošalje podatke policiji), tako i kroz velika djela (pokušaj promjene društvene strukture – pokušaj kojeg prati ova serija).

Elliot provaljuje pedofila:

Početna kontradiktornost će se samo nadograđivati kroz seriju, a pokušaj pomirenja tih kontradikcija biti će osovina scenarija i motor koji će voditi Elliota, a njegov konačni cilj (njegov!) uspješna borba protiv zle korporacije – izvora svog zla u ovome svijetu.

Where is my mind?

No da bi pobijedio vanjskog neprijatelja – neprijatelja iza kojeg su milijarde dolara usisanih iz ovog kapitalističkog društva – on mora biti jednako uspješan i u unutrašnjim bitkama sa samim sobom. Stoga će se kroz seriju pratiti te dvije bitke, koje su, premda na dva različita polja, nerazdvojne jedna od druge.

Kronološki, kroz sezone, stoga će se prvenstvo dati Elliotovoj borbi sa samim sobom, uz paralelnu borbu sa sustavom, te će s vremenom borba sa sustavom preuzimati sve jaču ulogu i bivati, kao posljedica potencijalno uspješne borbe sa sobom, sve uspješnija.

Elliot, naročito u drugoj sezoni, najmračnijom od svih, pokušavajući dekonstruirati sebe, ide do kraja – padajući u shizofrena stanja i gubeći dodir sa realnosti. On se ne oslanja samo na svoje psiho-fizičke mogućnosti, već unosi ilegalne kemijske supstance koje imaju ulogu u svemu tome. Gubi se u deluzijama i upada u autodestruktivne epizode. Overclocka svoje tijelo.

Stoga nije iznenađujuće da se kroz seriju ponavlja pjesma Where is my mind?. Bez obzira što vjerojatno nitko ne zna odgovor na to pitanje, nije li vlastiti um mala cijena za ostvarenje ideje? Pogotovo ako je ta ideja produkt vlastitog uma? (No pun intended).

A kakva bi li to tek tragedija samo bila ukoliko ideja ne bi bila produkt našeg uma, već nametnuta od nekog drugoga?

Hakiraj mi .JPG file

Ukoliko poznajete osnove informatike, neće vam biti neugodno pratiti ovu seriju kada dođe do hakerskih scenarija – jer, nakon toliko godina, napokon imamo seriju koja vjerno reprezentira hakerske metode. Tim, koji stoji iza serije, unajmio je stručne suradnike iz svijeta mrežne sigurnosti i srodnih područja, te su svi kodovi i metode koje vidite – realne. Kakvog li olakšanja u usporedbi sa tipičnom situacijom iz random serije gdje netko kaže “hej, zumiraj mi ovu sliku” i osoba za računalom nešto tipka – nešto što podsjeća na pisanje bijesnog komentara nakon što vas ubiju tijekom online igrice – udari ponosno enter i slika se zumira, toliko duboko da možete spoznati i konačnu teoriju svemira, a kamoli lice osumnjičenika koje je uhvaćeno u odrazu metalnog dijela torbice bakice koja je baš prolazila dvije ulice od mjesta zločina.

Stoga, naš protagonist koristi i realno hakersko oruđe – operacijski sustav Linux Kali (kojeg, btw, možete besplatno skinuti i instalirati – just do it, oslobodite se okova Windowsa) koji mu pomaže u njegovim hakerskim poslovima. Kada treba obaviti nešto ilegalno, on ide na dark net (da, opet nešto realno) koristeći program Tor (također nešto realno, i također ga možete besplatno skinuti) i tamo dobiva pregled svega ilegalnog što na dark netu postoji (od kupoprodaje droga, oružja, prostitutki, ubojstva, itd.) – i da, i to je nešto što postoji u našem stvarnome svijetu.

(Psst, zanimljivo je primijetiti da je “The quieter you become, the more you can hear” – krilatica Kali sustava, a sama tišina je duboko ukorijenjena u ovu seriju. Trenutci dugih pauza između odgovora, samoće, polaganog utipkavanja dugih kodova na terminalu, aritmično disanje, duge pauze između udisaja, fokusiranje na pogled, iščekivanje.)

Kodovi koje piše su smisleni. Metode koje koristi su realne. Hakersko podzemlje – od slenga, druženja, tuluma, muzike koju slušaju, političkih stavova – je, sociološki, prikazano realno.

A društvo, tj. svijet u kojem se Elliot nalazi?

Miris Kafkaesque i cigareta  

Svijet Mr. Robota je mračan i sa vremenom/sezonama samo postaje mračniji – a treća sezona se najviše  bavi “vanjskim” svijetom i pokušajem likova da  se izbore s njim. Mrak je ovdje višedimenzionalno svojstvo. Prvo, počevši od stereotipa da hakeri provode najviše svoga vremena radeći tokom noćnih sati, serija prati doslovni mrak – tj. mrak u smislu odsutnosti svjetla u noćnim satima. Kako vrijeme prolazi, radnja se sve više odvija u mračnim atmosferama – unatoč tome što se i gledatelji i serija trude da nađe svjetlo.

Čak i kod očitog mraka neznanja, na koje smo naviknuti da na početku neke serije bude najveći, ali koje se pak gubi kako vrijeme prolazi – ova serija radi probleme jer ne ostavlja dojam da se mrak povlači i da se stvari pojašnjavaju. Pa i onda kada vas zanese osjećaj svjetla, to svjetlo bude toliko jako da vas zaslijepi i serija vam servira novi skup nepoznanica i neočekivanih poveznica, da vam nije jasno jeste li se imalo pomaknuli iz početnog mraka ili ste pak pali u još veći.

Mr Robot GIF

Sljedeći mrak koji prati seriju je pomračenje karaktera u seriji. Osim što im djela postaju sve mračnija – a neka dostižu vrhunac mraka u obliku oduzimanja života žitelja ovog svemira – mrak im utječe i na mogućnost percepcije stvarnosti, te se iluzije, odnosno deluzije, sjedinjuju sa stvarnosti u tolikoj mjeri da je i gledateljima  teško razabrati što je plod mašte autora serije, a što plod mašte lika unutar serije. Može li dalje?

Konačni mrak koji prožima sve je mrak društva u kojem se nalaze. Od početne blago svijetle atmosfere, usporedive bojom neba pri svršetku dana, razvojem radnje slika društva tone u sve veći mrak. Sve strukture – od pojedinaca koji se, u svome skupu moralnih vrijednosti, bore za pravdu, preko vladinih organizacija, multinacionalnih korporacija, itd.

Čitava atmosfera nametljivo podsjeća na atmosfere Kafikinih romana Proces i Dvorac, s tim da atmosfera prilikom Elliotovih osobnih borbi podsjeća na prvi roman, a atmosfera prilikom sukoba sa vanjskim svijetom na potonji – no zajednički nazivnik je Kafkaesque: ugođaj izgubljenosti, apsurda, anksioznosti i frustriranosti, uz sveopću metaforičku prisutnost mraka i radnji u mračnim prostorijama.

Pokušaj izlaska iz tog mraka odvija se kroz pokušaj, već spomenute, dekonstrukcije takvoga društva, kojeg nužno prati i dekonstrukcija vlastitog karaktera pojedinca – jer kako učiniti nešto revolucionarno ako sami niste sigurni u vlastite ideje i da su te ideje  upravo vaše?

Animated GIF

Grane smo na vjetru

I tu dolazi čuvena izjava jednog od beskrupuloznih biznismen-likova iz ovog serijala: Ne možete nametnuti agendu, gospodine Alderson. Morate je inspirirati.

Što ako ste, na kraju dana, boreći se za bolje ideje, slijedeći svoje ideje, u biti bili tek lutka na koncu više strukture koja je, poznavajući slabost vaših ideala – upravo te ideale iskoristila za ono čemu je cilj upravo sve ono protiv čega se borite?

Može li mračnije?

Nadajmo se da ćemo odgovor saznati uskoro u četvrtoj sezoni Mr. Robota.

>> Nesreća nevinih – Briljantna nova ekranizacija najboljeg romana Agathe Christie

Komentiraj

Komentara