Powers (2015)

Nije uvijek super biti superjunak

Čini se kao da je zadnjih nekoliko godina Marvel doživio procvat kroz filmske i serijske uratke – u kinima se bilježila velika gledanost hitova poput Osvetnika ili Ant-Mana, a kroz serijske nastavke se, između ostalih, može uživati u popularnom Daredevilu ili Agentima S.H.I.E.L.D.-a. U toj poplavi TV (i laptop) ekrana marvelovskom SF rijekom našla se još jedna prilično zanimljiva serija – Moći (Powers).

Powers nas vodi u svijet u kojem obični smrtnici žive rame uz rame s posebnom vrstom ljudi – Moćnima. Moćan je bilo tko tko posjeduje neku nadnaravnu sposobnost, od letenja pa do superbrze regeneracije. U ovoj seriji nisu svi Moćni dobri, simpatični i posvećeni očuvanju planete. Dapače, neki su buntovni tinejdžeri koji svoje moći javno iskazuju (što se ne bi smjelo), neki su mafijaši, neki okorjeli zločinci, ali ipak postoji i nekolicina onih koja surađuje s klasičnim snagama očuvanja javnog reda i mira.

>> Prva Playstationova detektivska serija o superjunacima

Kroz priču pratimo policijske muke i emotivna trganja detektiva Christiana Walkera, nekoć poznatog Moćnog Diamonda, a kojeg igra Sharlto Copley. Walker odmah na početku dobiva novu partnericu, detektivku Deenu Pilgrim (Susan Heyward) koja kao nova ulazi u Odsjek za Moćne i to u jedan od najkrvavijih i najtežih slučajeva s kojima se Odsjek morao boriti. Walker i Deena moraju se suočiti s problemom raspačavanja sumnjive droge koja ubija skoro sve koji je konzumiraju dok ostalima daje supermoći. S druge strane, iz petnih se žila bore da u lancima zadrže jednog od najsnažnijih i najpakosnijih Moćnih ikada – “Big BadWolfa (Eddie Izzard). U tome im na neki način i pomaže i odmaže Walkerov stari prijatelj, a sada čovjek s druge strane zakona, Johnny Royalle (Noah Taylor) koji je u tom kaosu spreman izgubiti sve osim Caliste (Olesya Rulin), djevojke koju iz nekih svojih razloga maksimalno voli i štiti. Calista je posebna ujedno zato što se stalno druži s Moćnima, iako ne pripada njima. Oni je zovu “wannabe” – Calista nema ikakve moći iako uporno tvrdi da su one u njoj i da samo čeka dan kad će se probuditi. Nevjerojatno, ali upravo će ona biti ključ cijele priče.

>> 7 razlika između serije i stripa Moći

Zanimljivo je da iza Powersa stoji The PlayStation Network koji je prvi počeo prikazivati ovu seriju u ožujku ove godine, a u svibnju je dogovoren i nastavak snimanja druge sezone. Ono što gledatelja može ubosti u oči su efekti kakve ne bi očekivali od nečeg što potpisuje PlayStation – naime, specijalni efekti su na trenutke tako djetinjasto osmišljeni da su smiješni. Na primjer, šikljanje krvi je digitalno jako čudno napravljeno, kao u filmu 300, a zvuk kojim su popraćene Royalleove teleportacije su poput nečega što biste očekivali u Nintendo igrici. No, to je samo prvi dojam i, kako se serija i radnja razvijaju, shvatite da se savršeno uklapaju u jednostavan audio-vizualni dojam kakav ne biste očekivali u jednoj SF seriji o superjunacima.

>> Intervju: Sharlto Copley

Moramo istaknuti neke od glumačkih izvedbi serije jer su zaista odlične. Sharlto Copley je vrhunski prikazao emotivna previranja detektiva Walkera koji se nikako ne može pomiriti s tim da je, osim osjećaja nadmoći koji dolazi s nadnaravnim fizičkim sposobnostima, izgubio i dio života u kojem je bio Diamond – više nema slave i priznanja, više nije superjunak koji spašava svijet. To nemirenje sa sudbinom očituje se u njegovoj nestabilnosti, neodlučnosti, nekad i preambicioznom nadilaženju vlastitih mogućnosti. Detektivka Pilgrim, pak, u njihovo partnerstvo unosi savršenu ravnotežu – iako puno manje iskusna na području borbe s Moćnima, ona predstavlja razum i odlučnost koja u nekim trenucima Walkeru nedostaje. Isto tako, Eddie Izzard odlično je prenio jeziv dojam koji njegov lik, Wolf, ostavlja, a vrijedi istaknuti i Olesyu Rulin koja je izvrsno iznijela lik Caliste savršeno dočaravši njenu odlučnost i izgubljenost istovremeno, želju za tim da svijet vidi tko si dok još ni sam to nisi u stanju pokazati.

gumb

Powers je bez sumnje serija vrijedna gledanja. Napeta je, u svakoj epizodi se nešto događa, ali ipak nije pretrpana nepovezanim događajima na način da se gubi nit vodilja. Jasno je na koje likove i probleme je serija fokusirana, a opet ne tupi stalno jedno te isto. Odražava razinu uzbuđenja na jednoj zadovoljavajućoj razini od prve do zadnje minute i na kraju svake epizode ustvari jedva čekate gledati iduću jer vas uspije zainteresirati za više – svaki nastavak je uspješno bačena udica. Sve u svemu, dovoljno dobro da smo već sad zagrizli za drugu sezonu.

Komentiraj

Komentara