Revival i remake manija: Zašto se (re)produciraju i gledaju naslovi iz 90-ih?

Fenomen revivala i remakeova nije novitet, no u posljednje se vrijeme proces oživljavanja raznih naslova iz prošlosti poprilično intenzivirao. Razne TV kuće, streaming platforme i mreže mahom su fokusirane na readaptaciju serija iz devedesetih i ranih nultih godina – serija kultnog statusa, serija s prepoznatljivim glumačkim sastavom, radnjom i motivima te nadasve serija s naširoko poznatim naslovima.

Da nabrojimo samo neke: serija Dosjei X se tako vratila u novom izdanju, vratili su se Will & Grace, uskoro se vraća Roseanne, najavljen je filmski povratak Obitelji Soprano, a sve se glasnije predviđa povratak Buffy, ubojice vampira. Twin Peaks je, ipak, zasebna priča, budući da je novo remek-djelo Davida Lyncha u suštini nastavak Twin Peaksa iz devedesetih, pa bi u ovom slučaju bilo precizinije govoriti o retuširanom i odgođenom nastavku, a ne o ”pravom” povratku.

Ali, ovdje nas ne zanimaju isključivo naslovi, već i pozadina ovog procesa – koji ga motivi pokreću i usmjeravaju?

>> Sve je spremno za povratak Buffy: Čeka se odluka Jossa Whedona

Buffy – povratak je sve izgledniji

Igra na sigurno?

Krenimo od onih koji produciraju i emitiraju sadržaj. Prvi i najjednostavniji odgovor bi mogao biti: TV kuće i producenti igraju na sigurno. Što to znači? Ukratko, moglo bi se reći da direktori i voditelji pojedinih programskih segmenata TV kuća i mreža traže nešto što će, s jedne strane, predstavljati manji financijski i produkcijski rizik za razliku od novih ideja koje tek trebaju biti ispitane i testirane, a što će, s druge strane, privući već postojeću bazu fanova i samim time unaprijed osigurati određenu razinu gledanosti i profita. Je li zbilja tako?

Protuodgovor bi mogao biti: stari, već poznati naslovi privući će veliki broj gledatelja, ali je upitno hoće li se poklopiti s već postojećom percepcijom serije i, još važnije, s očekivanjima izgrađenih na iskustvu gledanja ”originala”. U tom pogledu, čini se da nove ideje i naslovi imaju mnogo više manevarskog prostora od revivala i remakeova: noviteti su, ukoliko nije riječ o adaptaciji neke knjige ili filma, lišeni tereta iskustva gledanja. Joss Whedon je upravo na temelju iskustva gledanja originala argumentirao zašto se protivi povratku Buffy.

>> Revival Murphy Brown: Potvrđen povratak članova originalne postave

Vratila se i Roseanne

Marketinški potez?

Ovaj rizik sugerira da bi postojeća baza fanova, ukoliko revival ili remake ne zadovolji očekivanja, postepeno mogla napustiti seriju. No, posezanje za provjerenim i općepoznatim naslovima ima još jednu itekako važnu dimenziju: onu marketinšku. Već se i samo reklamiranje nekog revivala ili remakea razlikuje od promoviranja nekog noviteta: promotori moraju uložiti mnogo više u promociju noviteta kako bi uvjerili i privukli gledatelje da odaberu baš tu seriju, dok u promoviranju remakea revivala glavnu ulogu igra sam naslov serije. Sama najava povratka neke stare serije privlači ogromnu medijsku pažnju, što zasigurno olakšava dobar dio marketinškoga posla.

>> Čarobnice dolaze!

Nadalje, hiperprodukcija medijskog sadržaja može, reklo bi se, zagušivati gledatelje. U moru novih naslova i naizgled ”beskrajnih” mogućnosti izbora, čovjek, ili – bolje rečeno – potrošač, se lako može i izgubiti: jednu čvrstu točku orijentacije mogu stoga predstavljati upravo klasični, dobri stari serijski naslovi. U konstantnom bujanju novih serija, koje se nižu jedna za drugom, teško je ne opaziti popularni naslov iz npr. devedesetih, primijetiti seriju koja je sada dostupna u novoj formi i moderniziranom izdanju. Već afirmirani naslovi mogu i gledateljima dati mogućnost da, barem na početku, ”igraju na sigurno” (Twin Peaks je i ovdje zasebna priča), te da potom istraže što još nudi taj kanal, ta mreža, taj streaming servis. Drugo je pitanje pak, što gledatelje može potaknuti na gledanje nekog revivala ili remakea?

>> Vraćaju se Connersi: Trailer najavljuje povratak Roseanne, sitcom klasika 90-ih (VIDEO)

Vratili su se i Will & Grace

Znatiželja, nostalgija, familijarnost?

Naravno, motivi gledatelja su mnogostruki: teško ih je definirati bez neke dublje analize preferencija publike i njihova načina selektiranja i gledanja serija. Motivi također variraju od naslova do naslova – a ne moraju ni za sve gledatelje biti isti. S distance i naoko, mogu se izdvojiti neki motivi koji se, u praksi, vjerojatno i isprepliću. Tako neki gledatelji mogu, recimo, iz puke znatiželje odlučiti pogledati novu verziju Dosjea X, bez nekih prevelikih očekivanja i namjera, ili pak da izbliza vide kako su se pojedini glumci promijenili, kako se nakon višegodišnjeg odmaka snalaze u tim ulogama, hoće li produkcija uspijeti zadržati ”ono nešto” što je ta serija u prošlosti imala, te hoće li biti referenci na originalnu verziju.

Na potonju se stvar nadovezuje i nostalgija, zbog koje će možda neki gledatelji pogledati npr. novu Roseanne, Will & Grace ili eventualnu Buffy. Tako se gledatelji mogu upustiti u nekakvu nostalgičnu zabavu ili nostalgičnu ”razbibrigu”, upustiti se npr. u nostalgična kolektivna gledanja serije, prizvati individualna ili zajednička stara sjećanja i iskustva, itd. Na tragu iskustva, neki će odlučiti gledati novo-staru seriju zbog familijarnosti: općepoznati su generalni okvir radnje, koncept, likovi i karakteristike serije. Tako se mnogo lakše i brže uspostavlja odnos sa serijom. Ipak, kod većine je ponovno oživljenih serija nepoznata struktura, kao i potencijalna putanja radnje, što se naknadno otkriva razvojem narativa. Familijarnost i nostalgija se onda ovdje isprepliću sa znatiželjom, i tako u krug.

>> 5 razloga za bingeanje Plemena (The Tribe)

Scully i Mulder ponovno u akciji

Što je s onima koji odbijaju gledati?

To što gledatelji pristupaju pojedinim serijama zbog znatiželje, nostalgije ili familijarnosti, ne podrazumijeva i to da pristupaju i nekritički. Dapače, upravo ova tri faktora podrazumijevaju postojanje i svojevrsnog predznanja gledatelja, predznanja koje se kroz vrijeme očuvalo i obogatilo gledanjem mnogih drugih serija te je samim time mnogo šire, sadržajnije i kritički oštrije. Na ovom mjestu može i nastati ”kratki spoj” između onih koji produciraju/emitiraju i onih koji gledaju, a pogotovo onih koji ne gledaju, odnosno odbijaju gledati ponovno oživljene serije. I njihovi su motivi negledanja također mnogostruki: što zbog specifičnog predznanja koje ih odvlači od gledanja, što zbog opreza prema potencijalnom razočaranju i kompromitiranju izvornoga djela, što zbog zasićenosti originalom, što zbog toga što izvornu seriju smatraju zaokruženom pričom koja ne zaslužuje dodatno mrcvarenje, što zbog želje za nečim novim, što zbog protivljenja serijskoj reciklaži…

>> Matthew Perry ne želi ponovno okupljanje Prijatelja

Twin Peaks – povratak/nastavak

Idemo dalje?

Kako god, motivi i jedne i druge strane su višestruki: produkcija i recepcija serije određene su skupom različitih faktora. S jedne strane imamo profit, marketing i tržišno pozicioniranje; između imamo producente, scenariste, glumce i redatelje – ukratko, kreativnu razinu serije koja povezuje prvu i drugu stranu, na kojoj se nalazi gledateljstvo. Adekvatna interakcija triju razina može (ali i ne mora) rezultirati kvalitetnim revivalom ili remakeom, a za to je potreban određeni balans koji ove tri strane drži na istoj, ili barem sličnoj, razini (Twin Peaks je i ovdje zasebna priča). U suprotnom, što se u posljednje vrijeme često i događa, rezultat ne zadovoljava nijednu stranu. Revivali i remakeovi su često isforsirani, a intenziviranje ovog trenda ne obećava mnogo. Stoga se, za kraj ove kratke analize, nije teško barem parcijalno složiti s grupom onih koji oštro kritiziraju i odbijaju gledati ponovno oživljene stare naslove i postaviti otvoreno pitanje za neku drugu raspravu: je li bolje ostaviti 90-e za sobom i krenuti dalje?

>> Veliki povratak Sopranosa: David Chase priprema dugometražni film

Komentiraj

Komentara