Rick and Morty: Svemir kakvog zaslužujemo (RECENZIJA)

Kada u devetoj  epizodi prve sezone Butter Robot – jednostavni robot kojeg je Rick napravio da mu dodaje maslac – upita koja je njegova svrha postojanja, Rick mu jednostavnim riječima objašnjava: “da dodaš maslac”, na što robot deprimirano komentira “Oh moj Bože..”. Rick zaključuje ovaj kratki razgovor s riječima: “Dobrodošao u klub, prika.”

Rick And Morty GIF

Rick je malo vjerojatni fizičar – malo vjerojatan jer u realnosti ne postoji, niti je ikada postojala osoba koja bi imala približno znanje eksperimentalne i teorijske fizike kakvu posjeduje Rick Sanchez. Glavni protagonist ove serije neodoljivo podsjeća na fizičara i izumitelja Emmetta Browna iz filma Povratak u budućnost. I Rick je izumitelj, a nazivi kojima Rick imenuje uređaje često su konstruirani pojmovima iz moderne teorijske fizike, tako da sam naziv otkriva na kojem principu, generalno gledano, određen uređaj radi.

Morty: Što ne valja, Rick? Da li je možda (pokvaren) kvantni karburator?

Rick: Kvantni karburator? Pobogu, Morty, ne možeš samo dodati SF riječ nekoj riječi iz automobila i onda se nadati da nešto znači. Huh, izgleda da nešto ne valja sa mikroverzumskom baterijom.

Mikroverzumska baterija je baterija u kojoj postoji čitavi mikrosvemir u kojem postoje civilizacije čija je jedina funkcija da Ricku pune bateriju. Simpatično, zar ne?  Čitava serija prepuna je ovih simpatičnih SF elemenata i spomenik je nekim kultnim SF filmovima i serijama, na koje se, u raznim momentima, refererira. No skup simpatičnih SF elemenata nije ono što čini ovu seriju genijalnom, niti ću o njima pisati (prepun je internet toga ionako – već smo i mi pisali o tome).

Priča je puno dublja i kompleksnija, a ova je recenzija napisana za ljude koji su već pogledali Ricka i Mortyja. Ako pak još niste pogledali ovu crtanu seriju, bez brige, jer recenzija ne sadrži previše spojlera i možda će vam biti zanimljivo povezati ono što ćete vidjeti s tezama koje se provlače kroz ovaj tekst.

>> Rick And Morty: 5 razloga zašto morate gledati ovaj međugalaktički duo

Kvantna mehanika i Rickovi svemiri

Frustriran paradoksima i nepotpunosti kvantne mehanike, američki fizičar Hugh Everett III 1957. godine napisao je doktorsku disertaciju na 137 stranica u kojoj je predstavio sasvim novi pogled na kvantnu mehaniku: ako je formalizam kvantne mehanike točan i uzet ozbiljno do kraja, posljedica je postojanje beskonačno svemira s beskonačno verzija nas samih. Sve što se moglo dogoditi, zapravo se dogodilo i događa se.

Zvuči malo radikalno?

Možda previše kao SF? No ova interpretacija danas je legitimna interpretacija koja se izučava i podučava na prestižnim svjetskim sveučilištima i institutima (npr. na Oxfordu postoji fina grupica koja se bavi upravo Everettovom teorijom). I istovremeno nešto jako privlačno tvorcima SF filmova i serija.

Zamislite koliko je sama kvantna mehanika neobična, da se uvođenje beskonačno svemira, s beskonačnim verzijama svih nas, činilo kao razuman potez u borbi protiv svih paradoksa koje nam kvantna mehanika donosi; no to je priča za neki drugi tekst. U svakom slučaju, tvorac same teorije bio je toliko uvjeren u istu da nije vjerovao u smrt, barem ne u smrt u svim svemirima. Prošao je kroz život prepuštajući se alkoholu, masnoj hrani, cigaretama, striptiz barovima, simulaciji nuklearnih napada za američku vladu, te umro od srčanog udara u svojim pedesetima – prilikom popodnevnoga drijemanja. Kao zakleti ateist, želio je da se njegovi ostaci spale i bace u smeće. Obitelj mu je tu želju ispunila. (A njegov sin je danas pjevač relativno poznate grupe EELS.)

Upravo je ideja postojanja beskonačnih svemira ontologija svemira Rick and Morty. Rick putuje kroz razne paralelne svemire sa svojim portal-pištoljem, a  prati ga njegov najbolji prijatelj i unuk Morty.

Mislim, dakle jesam

Uz postojanje paralelnih svemira, kao stvarnosti ove serije, postoji još jedan bitan element. Štoviše, postoji jedna fundamentalna razlika odnosa Ricka prema gledateljima u odnosu na odnos ostalih likova prema gledateljima – Rick se gledateljima obraća. On u više navrata daje naznake toga da je svjestan da je dio nekakve emisije: bilo to na kraju prve sezone kada govori da je kraj sezone, ili kada na kraju prve epizode treće sezone eksplicitno govori da će mu trebati još devet sezona da nađe Mulan Mcnugget Sauce (poseban McDonaldsov umak za Chicken McNuggets, koji je napravljen specijalno za crtić Mulan godine 1998. – ta epizoda je natjerala McDonalds da ponovno proizvede ograničene količine umaka, pošto su kupci nakon ove epizode obasipali čuveni lanac brze hrane sa zahtjevima da žele okusiti ovaj poseban umak; dobrodošli u 21. stoljeće).

Posebno je zanimljivo primijetiti da je u seriji temeljni preduvjet za avanture upravo mogućnost putovanja kroz paralelne svemire. Je li spoznaja i praktična upotreba putovanja kroz paralelne svemire uzrok Rickovog pogleda na čitav svemir kao na nešto besmisleno? Naime, on ne preza pred ubijanjem drugih bića. Jednostavno mu nije stalo. A kako bi mu i bilo stalo ako svako živo biće ima ionako beskonačno verzija sebe u ostalim paralelnim svemirima, a pogotovo ako je Rick ujedno i svjestan da je lik u crtanoj seriji?

C – 137

Besmislenost života i postojanja u ovom našem svemiru, u usporedbi sa spoznajom postojanja beskonačno svemira i beskonačno vas, kao da je preslikana sa kvantnog teoretičara Everetta, tvorca koncepta paralelnih svemira, na Ricka Sancheza, crtanog lika koji taj koncept koristi u “svakodnevnom životu”. Rick se, možda sasvim slučajno (ako ste spremni prihvatiti postojanje slučajnosti u ovom svemiru) nalazi u svemiru C-137, upravo broju stranica Everettova doktorata, koji je temelj ontologije Rick&Morty svemira.

Potvrda iz ustanove za prihvaćanje Jerryja

Ali nije taj broj samo vezan za fiziku zbog ove disertacije; taj broj je u samoj suštini najpreciznije i najfudamentalnije teorije koju je ljudska vrsta spoznala: kvantne teorije polja. Naime, fina strukturna konstanta ima iznos približan 1/137 (fizičar Arthur Eddington, koji je eksperimentalno dokazao Einsteinovu opću teoriju relativnosti, otvoreno se nadao da će taj broj iznositi točno taj iznos, a ne približno). Nobelovac Richard Feynman, koji je značajno doprinijeo razvoju kvantne elektrodinamike, sugerirao je da bi svaki fizičar trebao napisati broj 137 na vratima svojih ureda, samo da ih misterij tog broja podsjeća koliko zapravo ne znaju.

Također, jedan od osnivača kvantne mehanike, Wolfgang Pauli, umro je u bolničkoj sobi 137, te ga je činjenica da se nalazi u toj sobi izrazito uznemirila (očito je imao razloga), naročito ako znamo za njegovu suradnju sa slavnim psihologom Carlom Gustavom Jungom po pitanju slučajnosti i sinkroniciteta.

Naravno, ne možemo znati ima li 137 veze s pričom Ricka i Mortyja, kao ni što točno slovo C znači u tom slučaju (premda autoru ovog teksta odmah pada na pamet oznaka za kemijski element ugljik koji je osnova organske kemije, odnosno osnova života… barem na Zemlji).  Ipak, u seriji u kojoj je Everettova teorija, odnosno interpretacija kvantne mehanike, osnovica čitave radnje – nije loše imati na umu ove “slučajne” poveznice.

>> Dirk Gently’s Holistic Detective Agency – Postoje li slučajnosti? (RECENZIJA)

Rickova depresija

Unatoč činjenici da je riječ o komičnoj seriji i da je radnja prepuna komičnih situacija, protagonisti su prožeti depresijom, tjeskobom i indiferentnosti. Tako na kraju druge sezone Bird Person objašnjava Mortyju da krilatica “wubba lubba dub dub”, koju Rick često veselo uzvikuje, zapravo na jeziku Birdova naroda znači: “U velikoj sam patnji. Molim vas, pomozite mi.”

Kroz epizode se spoznaje Rickova patnja. On je nesretan. Premda se često, možda stereotipno, pokušava povezati Rickova nesretnost s visokim IQ-om, ne mislim da je ovdje o tome riječ. Već smo vidjeli da je je ontologija svemira u kojem Rick živi postojanje beskonačno paralelnih svemira – ili Everettova interpretacija kvantne mehanike, ako želite. Rick, kao osoba koja je spoznala da postoji beskonačno verzija njega, gleda gotovo u potpunosti indiferentno na život (kažem “gotovo” jer ipak pokazuje da mu je stalo do obitelji, dok ostale životne forme bez problema likvidira).

Ta indiferentnost i sukobljavanje s besmislenosti svega očitovat će se i u ostalim likovima koji okuse spoznaju postojanja beskonačnih verzija… svega. Tako će i Rickov unuk Morty, 14-godišnjak, s vremenom postati indiferentan prema životu i sve češće će se prepuštati ubijanju drugih inteligentnih živih bića. Njegova sestra će mu se također pridružiti u tim radnjama i čak će koristiti ubijanje kao terapiju za vlastite obiteljske probleme kroz koje prolazi.

Ta indiferentnost zahvaća sve, pa će Morty Smith u osmoj epizodi prve sezone objasniti sestri: “Nitko ne postoji s razlogom, nitko ne pripada nigdje, svi ćemo umrijeti: dođi da gledamo TV.”

Morty gleda svoju mrtvu verziju iz susjednog svemira: 

Čitav taj odnos sa svemirom, kao i nesreća koja prati likove koji spoznaju određene istine, neodoljivo podsjeća na djela Howarda Phillipsa Lovecrafta: totalna nevažnost čovjeka u svemu tome. Možda stoga ne čudi što se u uvodnoj špici pojavljuje i Cthulhu, nadnaravno biće iz Lovecraftova romana – čiju ulogu u seriji još nismo spoznali.

No je li zbog spoznaje postojanja beskonačnih svemira Rick nesretan? Ili odgovor možda leži u tome što je spoznao da je izmišljeni lik u crtanoj seriji? Ili se odgovor pak krije u nadolazećim sezonama?

Ne misli o tome

Ne misli o tome je mantra koja se ponavlja kroz seriju. Pojavljuje se u situacijama koje nas suočavaju s dubokim egzistencijalnim pitanjima, s pitanjima od kojih se samo naše biće potrese. Prvi put čujemo za tu mantru kada Morty udiše određen fluid i stvara novi život, morfološki sličan čovjeku, koji ispred njega raste, stari i umre u roku od tri sekunde. I to sve u momentu dok Rick i Morty bježe od policije u jednom od paralelnih svemira.

U takvoj situaciji možete pasti na koljena – kvragu, pa i na pod čitavim tijelom – pod pritiskom pitanja poput Što se upravo dogodilo!? Što uopće život znači u ovom svemiru? Kakav je odnos svemira prema nama i životu? Kakvu ulogu imamo u svemu? Kakav svemir ili “bog” ovo dozvoljava?! – ili jednostavno možete sebi reći: Ne misli o tome!

Možda je to jedini recept da čovjek ne poludi suočen s takvom stvarnosti. Douglas Adams je propisao “ne paničari” kao lijek koji pomaže kod putovanja kroz beskonačni i indiferentni svemir, a Rick preporuča da ne mislite o tome. Poanta je slična.

Samo optimistično

Da ne završimo ovu recenziju u mračnom tonu, valja reći da je serija prepuna simpatičnih i komičnih situacija te praćena morem referenci na kultne SF filmove, serije i scene.  Soundtrack je genijalan, od Mazzy Star do Nine Inch Nails. U redu, možda malo melankoličan i ponekad depresivan, ali soundtrack je tu da prati generalni ugođaj i razotkriva duboke osjećaje likova.

Ne bi bilo fer ne spomenuti i pjesme koje su nastale za samu seriju, kao Goodbye Moonmen koja pjeva o tome kako je potrebno uništiti život u našem svemiru jer remeti ravnotežu u istome, ali pjeva na način da vam se nameće osjećaj kako je takva ideja sasvim prihvatljiva radi višeg cilja i harmonije; prihvaćate ideju kao estetski lijepu:

I koliko god da se trudili gurati optimizam i ljepši pogled na svijet, u svijetu Ricka i Mortyja, koji je isprepleten komičnim situacijama, epizode nas stalno vraćaju na egzistencijalistička pitanja. Pa i onda kad se odmaknu od našeg odnosa sa svemirom i našoj poziciji u svemiru, dotaknu se kritike društva u kojem živimo. Tako se u trećoj sezoni nalazimo u gradu Rickova i Mortyja; gradu koji je čisti pesimizam: grad u kojem su svi izgubili svoju individualnost, odnosno potencijal da budu nešto više, te su, unutar sustava, ukalupljeni u unaprijed definirane pozicije (radnik na traci, policajac, taksist, itd.) i u kojem postoji iluzija o slobodi, te se čitavo društvo opet svodi na nekoliko moćnika koji sve kontroliraju.

I to u društvu koje se sastoji isključivo od Rickova i Mortyja iz raznih paralelnih svemira! U suštini su svi na istom intelektualnom nivou i imaju slične kapacitete, ali kao društvo prihvaćaju nepravednu podjelu i život u službi drugih.

No dobro, vratimo se na optimistični završetak recenzije. Ono što je, a možda i jedino, optimistično u čitavoj seriji je što nam sljedeće godine dolazi nova sezona! Tako da ćemo imati prilike uživati u još minimalno 8 sezona ove serije – ako je vjerovati Ricku s početka treće sezone koji je rekao da će mu trebati još 9 sezona za posebni mcnugget umak.

Bilo bi fer da mu kreatori serijala to vrijeme i podare. Pogotovo ako je svjestan svega.

>> Mr. Robot: Bezizlazna borba protiv sebe (RECENZIJA)

Komentiraj

Komentara