Sense8: Ljepota i brzopletost velikog finala posvećenog fanovima (RECENZIJA)

Za početak, rekapitulirajmo. Kada je Netflix objavio da Sense8 – zbog, prvenstveno, financijskih razloga – završava nakon tek dvije sezone, koje su za sobom ostavile mnoga otvorena pitanja, dvojbe i neriješene situacije, fanovi su se angažirali i iskoristili razna medijska sredstva kako bi spasili seriju. Lana Wachowski, Michael Straczynski, glumice i glumci su se momentalno pridružili fanovima te, uz pristanak i podršku Netflixa, zajedničkim djelovanjem omogućili seriji zasluženo, veliko finale koje je izašlo prije nekoliko dana. Wachowski, Straczynski i ostala ekipa koja stoji iza serije odradila je velik, kompleksan i zahtjevan posao. U svakom pogledu – hvalevrijedan pothvat.

>> Babylon Berlin: Kaleidoskop političkih subverzija, razvrata i PTSP-a u predratnom Berlinu (RECENZIJA)

Odnos

Upravo je blizak, emotivan odnos između producentske i glumačke ekipe i fanova ključan za razumijevanje finala; opipljiv, gotovo pa i prijateljski odnos između tih dviju strana praktički i briše granice između njih, briše ”strane” i ”podijele”, što je ujedno i lajtmotiv serije, pretvarajući Sense8 u pravi pop-kulturni fenomen. Secirajmo, ukratko, značaj tog odnosa za finale i za čitavu seriju. Prvo, bez tako bliskog odnosa finala jednostavno ne bi bilo. Drugo, bez njegova postojanja ne bi došlo ni do angažmana fanova. Treće, pitanje je bi li Lana Wachowski uložila toliko truda i rada u proces spašavanja serije. Četvrto, ista stvar vrijedi i za glumice i glumce. Peto, sumnjamo da bi Netflix uopće i pristao na finale, da producenti, glumice, glumci i fanovi nisu srasli u zajedničku cjelinu ili, terminologijom serije, u svojevrstan cluster.

Svi su u pravu

Zbog svega toga, vjerujemo da je veliko finale u znatnoj mjeri zadovoljilo fanove, zadovoljilo ih na različite načine. Isto tako, vjerujemo da je proces snimanja i produkcije, kao i završno djelo, zadovoljilo i zabavilo producentsku i glumačku ekipu. Neki će zasigurno biti i manje oduševljeni, pa i razočarani, onim što su s nestrpljenjem iščekivali. Na neki način – svi su u pravu. Naime, druga je sezona za sobom ostavila mnogo repova, mnogo otvorenih pitanja i neistraženih krakova cjelokupnog narativa, i to u trenutku kada se priča najkonkretnije do tada zakuhala, kada je došlo do intrigantnog i napetog mega-zapleta. Teško je, stoga, bilo očekivati da će dva i pol sata biti dovoljno vremena da se sve riješi, iskristalizira i dovede u kakav-takav red; da se svaka pojedinačna priča protagonistica i protagonista zaokruži. No, pitanje je – je li koherentno finale, finale bez ikakvih rupa, uopće bilo potrebno, imajući na umu proces koji je doveo do njega?

>> Orange is the New Black: Sve je spremno za šestu sezonu, Netflix najavio datum premijere! (VIDEO)

Univerzalnost

Rekli bismo da nije. Od samog je početka bilo jasno da u Sense8-u leži ogroman narativni i estetski potencijal, koji je začinjen nenametljivim sci-fi momentima, dubokim filozofsko-psihološkim pitanjima i turbo-dinamičnim akcijskim sekvencama. Ipak, ono što je ovu seriju činilo i čini specifičnim pop-kulturnim fenomenom, jest angažiranost oko problema manjina i reprezentacija društvenih margina. Naime, protagonistice i protagonisti serije pripadaju jednoj od navedenih kategorija, a iako serija kreće iz američkog društveno-političkog miljea, širi svoj zahvat i uranja u zbilju drugih kultura, pogađajući one neuralgične točke oko kojih gradi jednu univerzalnu priču čija je kralježnica element koji joj uopće i dopušta nadilaženje definiranih kulturnih i društvenih okvira. Taj je element, jednom rječju, emocija. Ili, da proširimo: to su osjećaji, sentimentalnost, senzibilitet koji, na koncu, grade put prema solidarnosti, razumijevanju, uvažavanju.

>> Joss Whedon, kreator kultne Buffy, priprema novu seriju s moćnom protagonisticom

Trijumf ljubavi

Patetika je poetika

Možda je upravo ovaj posljednji element najviše nedostajao velikom finalu. Nedostajao je balans između akcije, takozvane ”radnje” i emotivnih, psiho-fizičkih eskapada protagonista, balans koji je bio karakterističan za dosadašnje epizode. Ipak, sam je kraj epizode na neki način pokušao kompenzirati manjak dodira i emocija, portretirajući jedno veliko slavlje, spektakularno vjenčanje Nomi i Amanite i jedno kolektivno, clustersko vođenje ljubavi. Klišeji su sastavni dio serije: neki se možda neće složiti, ali klišeji u Sense8-u ne smetaju. Uopće. Klišeji su ovdje čak i prenaglašeni, oko gledatelja ih nerijetko i samo traži, praktički i zahtijeva. Patetika je središnja nit poetike Sense8-a. Happy ending je stoga ovdje bio neizbježan.

Samo ples

Potencijal

Doduše, happy ending je bio pomalo i brzoplet te, iako dinamičan i ”spektakularan”, pomalo i jednodimenzionalan. Naime, pored Nomi i Amanite, drugi su likovi na neki način ”izvisili”: u prvom je planu izvisio Lito, koji je u čitavom finalu bio skroz u pozadini. Nekako smo očekivali da bi zaokruženiju priču mogao dobiti i Will, koji je dobar dio priče nosio na svojim plećima te koji je ukazao na ono što se rijetko kada primjećuje: bez obzira na represivnu ulogu, policajci su itekako marginalizirani i nerijetko diskriminirani članovi društva. U tom je pogledu, Will možda i najoriginalniji lik serije. Tu je i Riley, koja je prošla kroz jednu mukotrpnu avanturu, a koja je također bila istisnuta u drugi plan finala. Ni Capheus se, na tom tragu, nije baš proslavio. No, dva i pol sata: iako se čini da je to dovoljno vremena, to jednostavno nije bilo dovoljno za koherentno i potpuno bavljenje svim pitanjima i odnosima. Finale je u tom pogledu ukazalo na potencijal koji je Sense8 imao, osobito u narativnom smislu. Epizoda je tek skicirala mnoge dimenzije koje su naredne sezone serije trebale istražiti, poput čudnovate i mistične Lacune, zavjere ”napuljskoga” klana kojeg je predvodila Lila, intencija i planova ‘pozitivne’ frakcije unutar BPO-a, postojanja drugih clustera te intrigantne prošlosti Jonasa i Angelice.

>> Igra prijestolja: Najavljen studijski album popularnih glazbenika u čast posljednje sezone

Samo ljubav

Zahvale

Sve u svemu, možemo biti zadovoljni. Finale je za fanove, što se i naglašava na kraju epizode. Sense8 je serija koja se gledateljima ili uvlači pod kožu, ili ih odbija odmah na početku. Teško je pronaći nekakav srednji put. Posljednja epizoda ove fascinantne i fantastične sage je pokušala okupiti gotovo sve likove na jednome mjestu, kako bi priredila završni spektakl, slavlje na Eiffelovom tornju, u srcu Francuske, u srcu Europe. Simbolički je to zanimljiv odabir velike završnice, a zanimljiva je i odjavna špica, koja nam prikazuje tzv. behind the scenes trenutke, gdje vidimo količinu truda, energije i emocija koje je ekipa uložila u seriju. I na tome im, na kraju ove divne priče, da ne duljimo, možemo samo srdačno zahvaliti.

>> Sense8 (2015)

Komentiraj

Komentara