The Walking Dead: Neprijatelji logike (Recenzija s07e17)

Da, znam što piše u naslovu. Nije tipfeler. Do ovog, završnog poglavlja svaki početak (polu)sezone je nekako označavao novu eru: sa ceste na farmu, s farme u prazni zatvor, iz praznog zatvora u zatvor kao dom, iz doma natrag na cestu, sa ceste u utočište Alexandriju, iz utočišta Alexandrije u koloniju Utočišta. Ovaj prijelaz mi je nekako djelovao kao iz ponora u ponor.

Chazz Palminteri je jednom rekao: Najtužnija stvar na svijetu je uzaludno potrošen talent… Tu rečenicu bi mogli primijeniti i na posljednjih 16 epizoda (The Day Will Come When You Won’t Be ipak ne spada u napisano) ove nekad odlične serije. Postakopaliptični svijet, tu. Živi mrtvaci, tu. Protagonisti nevjerojatnih prošlosti i osobina, tu. Najveći i najkompleksniji neprijatelj ”naših” antiheroja, tu. Sve češća jednodimenzionalnost, tu. Monolozi i dijalozi za plakati od smijeha ili tuge, tu. Logika, niti na vidiku.

Ne volim komentirati ono što ne razumijem, zato ću flashove ”starog” Ricka za sad ostaviti sa strane. Sadašnji Rick pak, jednostavno ne može bez dugih govora. Kao da jedva čeka novu grupu preživjelih i opetovani pravi trenutak da im ponovi da je ovo njihov svijet i da ako žele preživjeti moraju učiniti što već u tom trenutku moraju učiniti. Problem je taj što Rickov djelovanje ne slijedi Rickov plan na papiru. Dakle, Rick je ili kukavica, ili lažljivac, ili je nešto pošlo po zlu, ili ga je netko prisilno izbacio iz karaktera. Biram opciju četiri.

Rickov plan uništenja Spasitelja, odnosno Negana tekao je kao po loju. Naravno, jedan šetač je gotovo upropastio sve, i naravno, sekundu prije katastrofe Morgan je spasio dan. A Rick ga upropastio čavrljanjem. Zašto? Da bude cool? Dobro, priznam, odbrojavanje je bilo poprilično cool, ali… Da vas pitam: sjećate li se Claimersa, njihovog uznemirujućeg pokušaja silovanja i ubojstva Carla i Rickove reakcije? Tako je, jednome je odgrizao grkljan, a drugoga bez riječi hladnokrvno upucao u glavu.

Negan je direktan ili indirektan krivac za Glennovu, Abrahamovu i Sashinu smrt, a uz to je i imao namjeru nahraniti Lucille Carlovom lubanjom. Neprobavljiva je Rickova (pa i Maggiena) reakcija da nisu instinktivno i momentalno skinuli Neganu samodopadni osmijeh s lica iste sekunde kada je izašao na vidjelo. Kišu metaka nakon koje su svi Spasitelji ostali suhi neću niti spomenuti, ali ću se sjetno sjetiti vremena kada su Rick i ostali gađali šetače kao glinene golubove, kao što i priliči dugogodišnjem zamjeniku šerifa i zapravo svima ostalima koji barataju oružjem već nekoliko godina.

Negan se izvukao, što je zapravo dobra stvar. Jer, ne mogu niti zamisliti bijes svih nas da je ovih 45 minuta bilo All Out War.

Neke zanima samo finalan proizvod, onaj najvažniji trenutak epizode ili sezone. Onim drugima, nama, podjednako su bitni i radnja i događaji koji su prouzročili tu eskalaciju. U to ulazi i nedostatak vremena potrebnog za prići nenaoružanom Neganu i time završiti kalvariju, ali umjesto toga možemo malo debatirati o tome i fotografirati (?). I ne zaboravite, ako imate automatsko oružje, a vaš protivnik drvenu palicu, bojte se. On je u prednosti.

Nisam toliko vjerovao koliko sam se nadao da će nas premijera osme sezone natjerati da odmah zaboravimo onaj cirkus od prošle sezone. Međutim, dogodilo se upravo suprotno, podsjetila nas je da se oni iza kamere i dalje ponašaju kao klaunovi. Naravno, svaka epizoda, pa tako i ova, ima svoje svijetle trenutke: Darylova i Dwightova pametna komunikacija, Rickova najavljena primopredaja vlasti Maggie, Carlova humanost… Međutim, nedovoljno. Ako se zaista po jutru dan poznaje, ova će sezona biti još jedan radni i kišni ponedjeljak.

Dino Foder

Komentiraj

Komentara