foto: Nives Milješić

Vanja Černjul – upoznajte direktora fotografije najboljih svjetskih serija (INTERVJU)

Genijalni Vanja Černjuldirektor je fotografije i snimatelj iz Hrvatske koji je zaslužan za vizualni identitet mega popularnih serijskih projekata u SAD-u poput 30 Rock i Sestra Jackie (Nurse Jackie), Netflixovih serija Orange is the New Black i Marco Polo, HBO-ovih serija Ubi me dosada (Bored to Death) i The Deuce. Njegovih je projekata zaista mnogo jer se u New York preselio davne 1995. gdje je završio  Tisch Graduate School of the Arts na NYU, a otad je snimio više od 20 dugometražnih filmova i brojne televizijske projekte. Nagrađen je ASC nagradom za najbolju fotografiju za seriju Marco Polo, a dobio je dvije nominacije za Emmy za serije 30 Rock i Sestra Jackie (Nurse Jackie).

S Vanjom Černjulom imali smo prilike popričati o tome što on zapravo u New Yorku radi, te kako je to raditi na serijama najvećih televizijskih kuća poput HBO-a.

Koja ti je serija obilježila djetinjstvo?

Sjećam se mnogih serija koje sam volio kao klinac. Od domaćih serija obožavao sam Otpisane i rado sam sa familijom gledao Velo Misto. U srednjoj školi sam volio talijansku seriju Marco Polo i bilo mi je drago da sam dobio priliku raditi novu netflixovu verziju u Maleziji.

Zanimljivo je da je tamo sa mnom bio odlični talijanski key grip (šef scene) koji je rođen u Veneciji iste godine kao i ja. U dalekoj Jugoistočnoj Aziji smo raspravljali o raznim ikonama pop kulture iz našeg dijela svijeta kao što su Kalimero i Alan Ford, pa smo se tako sjetili i epske talijanske serije Sandokan. Znali smo da je Sandokan snimljen u Maleziji pa smo se zabavljali otkrivajući originalne lokacije gdje je prije 40 godina snimana serija. Uspjeli smo čak pronaći i neke lokalne ljude koji su bili dio ekipe.

Dio serije Marco Polo snimali smo i u Slovačkoj, na lokacijama na kojima je u 18. stoljeću operirao slavni hajduk Janosik, po kojem se zvala poljska serija koju sam negdje sredinom sedamdesetih gledao na prvom televizoru u boji koji sam ikada vidio.

Sjećam se da su moji roditelji gledali neke ozbiljne serije koje me bas nisu interesirale, da bi ih kasnije ponovo otkrio kao remek djela. Radi se o Bergmanovim Prizorima iz bračnog zivota i Fassbinderovom Berlin Alexanderplatzu.

Vanja na snimanju serije Marco Polo u Maleziji

Voliš li više bingeati ili gledati serije iz tjedna u tjedan?

Moram priznati da ne gledam puno TV serija. Kada mi se skrene pažnja na nešto izuzetno što se ne smije propustiti, onda mi je draže dan za danom pogledati čitavu sezonu. Zadnje što me vezalo uz televizor bila je dokumentarna serija Kena Burnsa Vietnam War i Fincherov Mindhunter.

Kako je to surađivati s HBO-om? Koliko imaš slobode kao direktor fotografije, što to znači raditi tako nešto, što ti zapravo radiš?

HBO je pionir tzv. premium cable koncepta i kompanija je kao takva posvećena proizvodnji visoko kvalitetnog programa. Ambicija je da budu korak ispred svih, zbog čega imaju veliki respekt prema autorima i kreativcima koji proizvode njihove projekte.

Moj zadatak je da zajedno s režiserom pronađem vizualni identitet projekta, i da taj identitet uspijem očuvati tijekom čitave sezone. U slučaju HBO-a, standardi su veoma visoki i originalnost je prioritet, što je vrsta izazova koju najviše volim.

foto: Sanja Bucko

Kako je bilo raditi na seriji The Deuce? Možeš li nam ispričati neku anegdotu sa snimanja?

The Deuce nije bio lagan projekt. Pošto se radi o likovima koji žive noću na cesti, imali smo jako puno noćnih snimanja i čitava ekipa je mjesecima bila u stanju sličnom jetlagu. Lijepo je bilo što su u seriji su uz Jamesa Franca glumili i Maggie Gyllenhaal i Chris Bauer, s kojima sam 2000 godine snimio svoj drugi američki film, The Photographer, u kojem se Maggie prvi puta pojavila na filmu.

Poznavajući rad Davida Simona iz serija The Wire i Treme, znao sam da će inzistirati na što vjerodostojnijem prikazu tog perioda i to sam sa svoje strane pokušao što vise poduprijeti. Rane sedamdesete u Americi su mi uvijek bile fascinantne, ne samo kao iznimni period u kinematografiji već i kao prijelomni trenutak u kulturi i politici tako da mi je proces rekreiranja tog perioda bio veliko zadovoljstvo.

New York je grad koji se neprekidno mijenja i od starog Times Squarea i 42. Ulice više nema nikakvih tragova., tako da smo te lokacije morali rekonstruirati na sjevernom vrhu otoka Manhattana, u kvartu koji se zove Washington Heights. Ljudi koji tamo žive toplo su nas primili, dopustili nam da promjenimo smjer vožnje na njihovim ulicama i adaptiramo izloge dućana i ostalih lokala.

Kako smo snimali tokom ljeta, noći su bile kratke i morali smo svakog vikenda snimati do zore. Nevolja je bila kada su se velike grupe ljudi nakon nocnog provoda, cesto veseli i pripiti, vraćali kući preko našeg seta. Bilo je raznih likova koji bi nam uskočili u kadar, uprkos našem osiguranju.

Jesi li nedavno pogledao neku domaću seriju?

Prošlo ljeto sam bio clan žirija na Pulskom festivalu gdje mi je zadatak bio ocjenjivati domaće TV projekte. Bio sam iskreno impresioniran serijom Patrola na cesti, scenarista Jurice Pavičića, redatelja Zvonimira Jurića i producentice Ankice Jurić Tilić. Mislim da je taj projekt na svakom nivou ravan najboljim svijetskim serijama.

Na kojem projektu trenutno radiš?

U Vancouveru pripremam Miramaxov triler The Perfection redatelja i scenarista Richarda Sheparda. Richard je čovjek koji mi je dao prvi posao na televiziji, pilot za ABC seriju Ružna Betty (Ugly Betty). Jako se veselim raditi igrani film s njim.

Komentiraj

Komentara