Tenet: Za razliku od Tarantina, opravdan hype (RECENZIJA)

Samo sam 2 filma u proteklih 5 godina čekala s velikim nestrpljenjem: Once Uppon A Time in Hollywood i Tenet. Čak se ni Phoenixovom Jokeru nisam toliko veselila. I samo sam si za ta dva filma obećala da ću ih pogledati u kinu. Nakon što sam ih oba pogledala u vremenskom razmaku od otprilike godinu dana, došla sam do zaključka da mi samo jedan od ta dva filma NIJE ispunio očekivanja. Taj film definitivno NIJE Tenet.

Nemojte me krivo shvatiti, Tarantino je napravio izvrstan film, ali od velikih očekivanja pokrivanja Manson obitelji, nismo bas puno dobili. Iako je film bio okarakteriziran izvrsnom glumom glavnih i sporednih likova, kao i dobrom režijom, kratki vrhunac radnje nije ispunio (moja) očekivanja.

A Tenet? To je posve druga priča. Kao jedna od velikih obožavateljica apsolutno svega povezanog s Christopherom Nolanom, s oduševljenjem sam gledala još jedan iznimno hrabri i potpuno drugačiji pothvat jednog od najvećih i najkompleksnijih redatelja našeg vremena. Već na samom početku, kad u naizgled običnoj sceni razbojnik u ukrajinskoj operi razbija violončelo nogom, znamo da ćemo gledati dobar film. I sve do samog kraja, Nolan nije razočarao. Nema ljepšeg do gledanja zbunjenih lica u kinodvorani, popraćeno apsolutnom tišinom nakon filma. Nolan je još jednom uspio napisati i režirati film koji će vas do kraja držati u neizvjesnosti, a često ćete zajedno s likovima držati dah.

“Nemoj pokušati razumjeti”

U jednoj od uvodnih scena, sporedna likinja doktorica (Clémence Poésy) izjavljuje Protagonistu: “Nemoj pokušati razumjeti. Osjeti.”

I upravo je to najbolji savjet koji je film mogao dati publici. Prateći svoj stil, Nolan je stvarno dosta zakomplicirao radnju (čitaj: vrijeme), no ako se ne trudiš previse razumjeti kako, što, gdje i kad, uživat ćeš u ovom filmu te će ti se sve kasnije spojiti (dobro ne sve, jer ipak je to Nolan).

Čak i neobožavateljima zabavno

Pri ulasku u kinodvoranu osjećala sam snažan pritisak. Ne samo da sam dugo čekala njegovo prikazivanje, stoga bi mi loš film slomio srce, nego sam i na gledanje vodila skupinu prijatelja, od kojih većina nisu ljubitelji Nolana te čak smatraju da je Interstellar iznimno dosadan film (ne znam kako smo još uvijek prijatelji). Međutim, ta napetost je bila uzaludna, jer je film bio sve osim dosadnog. Iako su mnogi ostali potpuno zbunjeni i izgubljeni radnjom i završetkom, Nolan ih je tijekom cijelog filma držao zainteresiranima. Možda zbog čestih i nevjerojatno dobrih akcijskih scena ili možda zbog brzih tranzicija. Te tranzicije će mnogima možda smetati, jer izgledaju kao iznenadni rezovi, ali su definitivno ubrzali radnju.

Vrijedi napomenuti i činjenicu da je film sniman sa samo 280 vizualnih efekata, što je u kontekstu ovog filma iznimno malo. I da, doslovno su avion zabili u zgradu, pravi avion. Budžet za Nolana objašnjen jednom rečenicom.

A sad malo gluma

Robert Pattinson. Točka. Čak i oni koji sad prigovaraju svima koji su na njega stavili teret Sumraka nisu mogli predvidjeti ovih nevjerojatnih nekoliko godina njegove karijere. Od Svjetionika, preko Izgubljenog grada Z i Paklene noći pa sve do ove uloge smirenog kul sidekicka koji ima neki svoj poseban šarm, ali i ozbiljnost kad je potrebna. Još jednom je oduševio i odradio, barem naizgled, sve što je Nolan od njega tražio. Njegov talent dodatno pojačava činjenica da tijekom snimanja nije uopće razumio što se događa u filmu (kao ni većina ljudi).

Kako ne bi stalno hvalili njega, naravno vrijedi spomenuti i nevjerojatno dobar trojac Johna Davida Washingtona (da, sin Denzela), Elizabeth Debicki i Kennetha Branagha. Washington je izvrsno odradio akcijske scene i održao hladnokrvnost lika, Debicki je nažalost usprkos izvrsnom poslu kod većine ostala najviše zapamćena po svojoj visini (1,90m), dok je Kenneth Branagh bolesno dobro ušao u ulogu psihopata svih psihopata (najozbiljnije, da živimo u istoj kući, nakon gledanja filma bih se odmah odselila na drugi kraj svijeta).

Sve u svemu, Nolan je ponudio još jedno izvrsno kino iskustvo te nas nakon otvaranja kinodvorana sjetio na njihovu važnost i kvalitetu. Jednostavno bi bio grijeh ovaj film pogledati na laptopu. Osjetit ćete trajanje filma dulje od 140 minuta, ali će u konačnici ono biti opravdano.

Ivana Krmpotić

>> Prisjetite se kultnih likova koji su stvarali filmsku kulturu

Komentiraj

Komentara